KOVAČIĆ, Ivan Goran

traži dalje ...

KOVAČIĆ, Ivan Goran, književnik (Lukovdol, 21. III. 1913 — okolica Foče, 12. VII. 1943). Ime Goran uzeo kao znak pripadnosti zavičaju. U Zagrebu završio gimnaziju 1932, polazio studij slavistike na Filozofskom fakultetu do 1935, potom se posvetio književnomu i novinarskomu radu, bio suradnik i urednik u Hrvatskom dnevniku (1936–40) i Novostima (1939–41). Neko vrijeme djelovao kao pristaša HSS. Nakon uspostave NDH bio imenovan upraviteljem pošte u Foči, ali je kao suradnik ostao u zagrebačkom HIBZ-u. Otišavši potkraj 1942. s V. Nazorom u partizane, intenzivno se bavio pisanjem unatoč fizičkim naporima; ubili su ga četnici nakon što se bolestan sklonio u istočnobosansko selo Vrbnicu. Književnu suradnju započeo 1929. kao srednjoškolac proznim zapisom Ševina tužaljka u časopisu Omladina (ondje surađivao do 1933. i 1935–37), a izborom do tada objavljenih pjesama sudjelovao u pjesničkoj zbirci Lirika 1932 (1932). Pjesnički, prozni, kritički i publicistički prilozi objavljeni su mu u periodicima Anđeo čuvar (1930–31), Zora (1930–31), Budućnost (1931), Danica (1931–34), Ilustrovani karlovački tjednik (1931), Ilustrovani sarajevski tjednik (1931), Mladost (1931–32), Evolucija (1932), Hrvatska revija (1932–33, 1935–39), Hrvatski list (1932–35, 1937–38), Hrvatsko kolo (1932, 1935, 1939, 1941), Vihor (1932), Književnik (1933), Dani i ljudi (1935–36), Savremeni pogledi (1935), Savremenik (1936–38, 1940), Narodno kolo (1938–40), Gorski kotar (1939–40), Vidici (1939), Brodska riječ (1940), Grič (1940), Jutro (1940), Ljubljanski zvon (1940), Novosti (1940), Morgenblatt (1940), Književni tjednik (1941–42), Neue Ordnung (1941–42), Proljeće (1941–42), Smilje (1941–42), Graničar (1943) i Naprijed (1944). Njegujući kulturu jezika, stil i rječnik, pisao je na štokavskom i kajkavskom idiomu. U kraćem pripovjednom opusu, zaokupljen motivima smrti, okrenut je slabima i potlačenima s težnjom za društvenom pravdom i osudom tlačitelja. U zbirci novela Dani gnjeva (1936, tiskana bez novele Probuđeni djedovi zbog u njoj istaknutoga hrvatstva), tematizirajući težak život pastira, drvosječa i ratara te oživljujući selo kao kolektivnoga junaka, nasljeduje struju društveno angažirane proze. Osim lirske i idilične slike ambijenta (arkadijska srođenost likova s prirodom i ljubav prema zavičaju), otkriva i tamnu sliku seoskoga života, a jezično sugestivne i neologizmima obogaćene novele prožete su mu humanizmom i sućuti (Sveti psovač, Mrak na svijetlim stazama, Sedam zvonara Majke Marije, Smrt u čizmama). Autor je nedovršenih romana Brod na potoku (Hrvatska revija, 1937, 1939) i Božji bubanj (Republika, 1946). Svojevrsni tematsko-motivski nastavak pripovjednoga ciklusa pjesnička je zbirka Ognji i rože (u dvama rukopisima priređena 1942, a posmrtno tiskana 1945), napisana na gorskokotarskoj kekavštini. U njoj lirski evocira autentičan svijet djetinjstva, zavičaja i sela, otkrivajući novu realnost njegova društvenoga i gospodarskoga položaja. Formalno strogi i ritmično organizirani stihovi odlikuju se vedrinom i neposrednošću pjesničkoga doživljaja, sugestivnošću i muzikalnošću pjesničkoga izraza te osebujnom metaforikom, ukorijenjenom u pejzažnim motivima i djetinjoj vezanosti uza zavičajni krajolik. Polazeći od lokalnoga i konkretnoga, K. govori o općeljudskome, te mu je poezija svojevrstan spoj etike i poetike. Kako prevladavaju motivi nepravde i smrti, obilježavaju ju tamni tonovi i slutnje tragične sudbine. U štokavskom pjesničkom opusu izdvajaju se programatska pjesma Pjesniku, svojevrsni epitaf samomu sebi Moj grob te proturatna Leševi putuju. Pjesme napisane tijekom 1943 (Mrzimo vas!; Komunističkoj partiji) propagandistički su intonirane, a s Nazorovim stihovima tiskane u zbirci Hrvatske pjesme partizanke (1943) kao prosvjedi protiv zločina odišu etičnošću i osjećajem intelektualne moralne odgovornosti. Vrhunac pjesničkoga opusa postignuo je u proturatnoj, vizionarskoj poemi Jama (napisana 1943), koja formalnom dotjeranošću (10 simetričnih pjevanja, uglavnom u jampskim jedanaestercima raspoređenima u pravilno rimovane sestine) dramatično odudara od jezovitosti obrađenih motiva. Oblikovana na oprjeci svjetla i tame, ljepote i zločina, halucinantnosti i naturalističke preciznosti, ljudskoga i neljudskoga te metaforične slike dubine jame i visine sunca, potresnim svjedočenjem o čovjeku koji je oslijepljen i mučen preživio bacanje u masovni grob ona je osuda fašističkih zločina te simbolična vizija vlastite i opće sudbine, u kojoj život postaje ponor, a svijet zajednički grob, jama. Obilježavaju ju stvaralačka discipliniranost i koncizan, sentenciozan izraz, a ljepotom formalne izvedbe i univerzalnim smislom potvrđuje nadmoć umjetnosti nad nečovještvom, promičući bolji, ljepotom i humanizmom prožet svijet. Prema mišljenju kritike, unatoč srodnosti s Danteom i Nazorom, njezino je nadahnuće izvorno. Nakon izlaska u Topuskom u obliku pjesničko-grafičke mape (1944, s uvezom u padobransko platno i litografijama E. Murtića i Z. Price) objavljena je u više od 40 izdanja i prijevoda te bila slikarski predložak P. Piccasu (1948). K. je autor i zbirke dječjih pjesama (Za našu djecu, 1951), a u enigmatskim periodicima Sfinga (1929–30) i Rebus razonoda (1930) te časopisu Mladost (1930–31) objavio je sedamdesetak zagonetka. Stihovi su mu uglazbljeni i snimljeni na CD (Zagreb 1995, 2002, 2004). Pisao je i feljtone, reportaže, književne, filmske i likovne prikaze te komentare i eseje. U književnoteorijskim stajalištima naglašava bitnost cjelovitosti književnoga djela te potrebu osmišljenosti i dovršenosti umjetničkoga postupka, a u poznatom eseju Strah u umjetnosti (Novosti, 1940), govoreći o strahotama ratne stvarnosti kakve nisu prikazane ni u jednoj literaturi, upozorava na strah modernoga čovjeka. Zapaženim književnokritičkim radovima, skupljenima većim dijelom u knjizi Eseji i ocjene (1946), utemeljio je pristup naraštaju hrvatskih književnika (D. Cesarić, D. Gervais, V. Kaleb, S. Kolar, D. Tadijanović, A. B. Šimić, P. Šegedin) te minucioznim raščlambama književnih djela prethodio hrvatskoj inačici stilističke kritike 1950-ih i 1960-ih. Uvršten je u dvadesetak antologijskih izbora, među kojima su Novija hrvatska lirika (1942), Antologija novije kajkavske lirike (1958), Naša ljubavnica tlapnja (1992), Kip domovine (1996), Rieči sa zviranjka (1999), U sjeni transcendencije (1999) i Antologija hrvatske kratke priče (2001), objavljeni u Zagrebu. Prevodeći s engleskoga, francuskoga, ruskoga i slovenskoga jezika, prepjevao je stotinjak pjesama 45 pjesnika, od kojih u partizanima prema sjećanju i Danteov Pakao. Prevođen je na njemački, engleski, francuski, talijanski, ruski, češki, slovački, poljski, slovenski, makedonski, rumunjski, mađarski, grčki, bugarski, turski i albanski jezik te esperanto. God. 1964. utemeljeni su pjesnički susreti Goranovo proljeće, na kojima se dodjeljuju nagrade Goranov vijenac (od 1971) i Goran za mlade pjesnike (od 1977), a od 2003. u književnoj razmjeni i suradnji s francuskom pjesničkom manifestacijom Proljeće pjesnika objavljuje se dvojezični zbornik Mars poetica. U Lukovdolu (1958) i Zagrebu (1964) postavljeni su mu spomenici (V. Bakić). Dio pronađenih posmrtnih ostataka položen je 1996. u memorijalni spomenik (Z. Krznarić) u Lukovdolu, a uza stalni postav lukovdolskoga Memorijalnoga muzeja tiskan je katalog Ivan Goran Kovačić i njegov zavičaj (Zagreb 2003). Njegova književna ostavština i korespondencija čuvaju se u Zavodu za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU, a primjerak pjesničko-grafičke mape Jama iz 1944. u Istorijskom arhivu Beograda. Potpisivao se Ivan Kovačić te Iv. Kovačić, I. Kovačić, I. K., IK, ik, Lisina, Josip Litorić, jl, Jl, L. I., Lć-ć, I. L., n, Striček Simek, Crnac Nik, Cik, CIK, Ujak Vanja, Ivica, CAK, ran., Cik-Cak, Zvrk, (-ran.) I. G. K., igk, (igk), an, -ran-, RAN, Ran, VIK i I. Sunčan.

DJELA (izbor): Lirika 1932 (suautori V. Jurčić i J. Hitrec). Zagreb (1932). — Dani gnjeva. Zagreb 1936, 2000. — Hrvatske pjesme partizanke (suautor V. Nazor). (Šuma Javornica u Gorskom kotaru 1943), Beograd 1944². — Jama. (Bari) 1944, Crna Lokva 1944, (Topusko) 1944, Beograd 1945 (više od 14 izd. do 1999), Zagreb 1947 (više od 9 izd. do 2001), Sarajevo 1954 (6 izd. do 1971), Titograd 1977, Gornji Milanovac 1980. — Ognji i rože. Zagreb 1945, 1947, 1975 (Ognjevi i ruže), 2004. — Djela, 2–4. Zagreb 1946; 6. Zagreb 1947; 7. Zagreb 1948; 1, 5. Zagreb 1949. — Mrak na svijetlim stazama. Beograd 1947. — Sedam zvonara Majke Marije. Zagreb 1947 (14 izd. do 2005), Varaždin 2005 (i druge pripovijetke). — Izabrana djela. Zagreb 1951. — Za našu djecu. Zagreb 1951. — Smrt u čizmama. Beograd 1956, Zagreb 1964 (14 izd. do 1985). — Pjesme. Beograd 1959. — Poezija i proza. Zagreb 1963. — Novele. Eseji i kritike. Pjesme. Zagreb 1967. — Izbor iz djela. Zagreb 1973 (5. izd. do 1987). — Novele iz lukovdolskog zavičaja. Zagreb 1974. — Novele, pjesme, eseji, kritike i feljtoni. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 135 (s bibliografijom). Zagreb 1975. — Poezija. Sarajevo 1976, 1982. — Pjesme. Sarajevo 1981, 1987. — Sabrana djela, 1–5 (s bibliografijom). Zagreb 1983. — Pripovijetke. Zagreb 1994 (7 izd. do 2006). — Izabrane pjesme. Jama. Zagreb 1997. — Opširnija bibliografija: D. Tadijanović, Bibliografija radova I. G. Kovačića. Croatica, 10(1979) 13/14, str. 175–237.
 
LIT.: C: Najmlađa hrvatska lirika. Ilustrovani sarajevski tjednik, 1(1931) 14, str. 5. — (O knj. Lirika 1932): A. Barac, Mladost, 10(1932) 8, str. 196–197. — S. Ježić (J. S.), Književni život, 1(1932) 1, str. 14. — I. Ladika, Mladost, 11(1932–33) 6, str. 136–138. — I. Vučetić, Hrvatska revija, 5(1932) 7, str. 455–457. — (O knj. Dani gnjeva): Ars, Novosti, 30(1936) 309, str. 8. — I. Frol, Književnik, 10(1937) 3/4, str. 156–157. — K. Georgijević, Srpski književni glasnik (Beograd), NS 1937, L/5, str. 391–392. — I. Lendić, Hrvatska straža, 9(1937) 14, str. 4–6. — N. Simić, Savremenik, 26(1937) 2, str. 73–74. — D. Žanko, Hrvatska smotra, 5(1937) 8, str. 483–485. — O. A. Dikić: Odgovor gospodinu Ivanu Goranu Kovačiću. Pravda (Beograd), 36(1940) 12, str. 921. — I. Kozarčanin: Bilješka na rubu. Hrvatski dnevnik, 5(1940) 1580, str. 29. — Isti: Vječni Žimbrek. Ibid., 1599, str. 12. — D. Novaković: Kritičarske površnosti. Ibid., 1580, str. 10. — Isti: Književni Ahasver. Ibid., 1586, str. 11. — T. Ujević: Jasne pisaljke i nejasni pokušaji. Ibid., 1587, str. 10. — Isti: Nejasnoća i pjesničke starudije. Novosti, 34(1940) 211, str. 12. — Isti: Supsumiranje i koordinacija nejasnoće. Ibid., 216, str. 14. — Isti: Asphaltides i g. Goran Kovačić. Ibid., 243, str. 13. — A. Bonifačić: Izraz dvadesetogodišnje stvarnosti. Spremnost, 2(1943) 46, str. 9–10. — V. Nazor, V. Ribnikar i dr.: Javni radnici osuđuju ubistva koja je izvršio Mihajlović. Srpski glasnik (Toronto), 3(1943) 6, str. 42. — Novi zločini Draže Mihajlovića. Ibid., 38, str. 1. — V. Nazor, V. Ribnikar i dr.: Jugoslavenski intelektualci protestiraju. Novosti (Toronto), 3(1943) 416, str. 1. — Verus: Odgovornost hrvatskog intelektualca. Spremnost, 2(1943) 83, str. 2. — A. Barac: Mrak na svijetlim stazama. Republika, 1(1945) 1/2, str. 55–69. — O. Šolc: O knjizi Ivana Gorana Kovačića Ognji i rože. Ibid., 2(1946) 1, str. 127–128. — M. I. Bandić: Proza Ivana Gorana Kovačića. Izvor, 2(1949) 11, str. 711–719. — O. Šolc: Poezija Ivana Gorana Kovačića. Hrvatsko kolo, 3(1950) 2, str. 250–259. — J. Kaštelan: Goranovo književno djelo. Republika, 7(1951) 3, str. 281–289. — D. Tadijanović: Bio-bibliografski podaci o Goranu I. Kovačiću. U: Izabrana djela. Zagreb 1951. — I. Ladika: Kultura jezika u književnom djelu Ivana Gorana Kovačića. Jezik, 2(1953–54) 1, str. 4–9. — D. Tadijanović: Goranova Jama je apsolutno umjetnički dovršeno djelo. Vjesnik u srijedu, 2(1953) 25. XI, str. 5. — V. Tomić: Pjesnik zavičaja Ivan Goran Kovačić. Riječka revija, 2(1953) 1/2, str. 13–18. — Isti: Goranovo pjesničko djelo. Ibid., 4(1955) 3/4, str. 122–133. — Š. Vučetić: Tri puntarska kritičara. Izraz, 3(1959) VI/11–12, str. 426–443. — M. Džaja: Jedan rukopis Ivana Gorana Kovačića. Putevi, 6(1960) 2, str. 153–155. — V. Kaleb: Sjećam se Gorana. Front, 16(1960) 3/4, str. 26–27. — I. Ladika: Goranova pretpartizanska lirika (1941–1943). Putevi, 6(1960) 4/5, str. 346–350. — Isti: Poticaji i postanak Goranove Jame. Život, 9(1960) 7/8, str. 550–554. — J. Torbarina: Ivan Goran Kovačić – prevodilac. U: Spomenica u počast 40-godišnjice osnivanja Saveza komunista Jugoslavije 1919–1959, 2. Zagreb 1960. — D. Jelčić: Ivan Goran Kovačić kao kritik. Požeški zbornik, 1(1961) str. 181–193. — I. Ladika: Jezik i rječnik Jame Gorana Kovačića. Jezik, 9(1961–62) 2, str. 40–45; 3, str. 78–81. — S. Koljević: Goranova Jama na engleskom jeziku. Izraz, 6(1962) XII/8–9, str. 188–195. — I. Ladika: Neke karakteristike Goranove Jame. Zadarska revija, 11(1962) 1, str. 24–32. — V. Pavletić: Nenapisana Goranova novela o Ciganima. Mogućnosti, 9(1962) 8, str. 724–727. — R. Vidović: O stihu i strofi Goranove Jame. Ibid., 1, str. 93–99. — V. Pavletić: Dva poglavlja o Goranu. Ibid., 9, str. 824–840. — Isti: Ivan Goran Kovačić, neobični svirač na instrumentu – jeziku. Savremenik (Beograd), 8(1962) XVI/12, str. 429–436. — G. Banović: Ivan Goran Kovačić. Beograd 1963. — D. Cesarić: Proljetni Goran. Vjesnik, 24(1963) 24. III, str. 6. — D. Jelčić: Ivan Goran Kovačić. 15 dana, 6(1963) 12, str. 36. — Isti: Knjiga o Goranu. Kolo, 1(1963) 7, str. 256–260. — I. Ladika: Goranov pogled na književnost. Revija, 3(1963) 3, str. 5–10. — Isti: Partizanska lirika Gorana Kovačića. Rukovet (Subotica), 9(1963) 1/2, str. 67–72. — Isti: Rima Goranove Jame. Filologija, 4(1963) str. 107–110. — V. Pavletić: Goran njim samim. Beograd 1963. — Isti: Granice Goranove erudicije. Revija, 3(1963) 2, str. 15–23. — Isti: Skica za portret Ivana Gorana Kovačića u povodu 50 godišnjice rođenja. Kolo, 1(1963) 3, str. 291–303. — D. Švagelj: Goran. Revija, 3(1963) 5, str. 16–19. — D. Tadijanović: O Goranu i o sebi. 15 dana, 6(1963) 12, str. 31–32. — M. Vaupotić: Umjetnik stvaralačke analize. Ibid., str. 32–33. — Š. Vučetić: Ivan Goran Kovačić. Republika, 19(1963) 11, str. 473–481. — M. Franičević: Ognji i rože Ivana Gorana Kovačića. Kolo, 2(1964) 4, str. 475–500. — Z. Lešić: Struktura Goranovog pripovjedačkog svijeta. Putevi, 11(1965) 4, str. 379–408. — V. Pavletić: Pred odgonetkom Goranove smrti? Vjesnik, 26(1965) 1. V, str. 6. — V. Đurić: Ivan Goran Kovačić. Beograd 1966. — B. Donat: Kad riječ počinje drhtati. Telegram, 8(1967) 362, str. 4. — N. Disopra: Goranovi gnjevni dani. Mogućnosti, 15(1968) 8, str. 966–981. — Lj. Duić: Vrijednost kajkavske riječi. Kaj, 1(1968) 10, str. 49–56. — V. Pavletić: Antejska sudbina umjetnika. Vjesnik, 29(1968) 26. III, str. 7. — D. Tadijanović: Otići ću u šume. Ibid., 24. III, str. 9. — Z. Lešić: Polja svijetla i tamna. Sarajevo 1971. — M. Šicel: Pregled novije hrvatske književnosti. Zagreb 1971. — I. Frangeš: Goranova lirika. Zbornik Zagrebačke slavističke škole, 1(1973) 1, str. 157–162. — Z. Mrkonjić: Goranov »Put prema dolje«. Delo (Beograd), 17(1973) 7, str. 826–830. — J. Skok: Dozivi Gorana. Zagreb 1973. — Š. Vučetić: Ivan Goran Kovačić. Kaj, 6(1973) 7, str. 3–14. — S. Peleh: Zagonetke Ivana Gorana Kovačića. Bjelovar 1974. — V. Pavletić: (Predgovor). U: Pet stoljeća hrvatske književnosti, 135. Zagreb 1975. — Isti: Napasna slika groba u djelima Ivana Gorana Kovačića. Forum, 16(1977) 4/5, str. 584–604. — Isti: Obuzdani gnjev. Zagreb 1978. — Isti: Preduvjeti i usmjerenost izražajnosti Goranovih poredaba i metafora. Mogućnosti, 25(1978) 4, str. 432–453. — P. Pavličić: Gundulić i Ivan Goran Kovačić. Republika, 45(1980) 7/8, str. 158–170. — J. Lisac: O jeziku Goranove kajkavske zbirke Ognji i rože. Zadar 1981. — Goranova korespondencija s Dragutinom Tadijanovićem. Forum, 21(1982) 1/3, str. 293–357. — Z. Lešić: Ivan Goran Kovačić. Zagreb 1984. — M. Šicel: Ivan Goran Kovačić o svojim suvremenicima prozaistima. Forum, 23(1984) 4/5, str. 731–744. — Z. Kalezić: Goranovo kritičko djelo. Titograd 1986. — D. Babić: Esejističke opservacije Ivana Gorana Kovačića. Zbornik Pedagoškog fakulteta u Rijeci, 9–10(1988) str. 189–198. — Život i djelo Ivana Gorana Kovačića (zbornik). Zagreb 1989. — J. Lisac: Blaž Jurišić i Ivan Goran Kovačić. Mogućnosti, 39(1992) 1/2, str. 134–144. — A. Česko: Mitsko i kafkinsko u literaturi Ivana Gorana Kovačića. Dubrovnik, 4(1993) 1, str. 45–51. — D. Derk: Povratak pjesnika. Večernji list, 40(1996) 14. II, str. 42. — Ž. Morić: Goran zanavijek u svome Lukovdolu. Vjesnik, 57(1996) 24. V, str. 4. — B. Petrač: Ivan Goran Kovačić pedeset i pet godina poslije. Forum, 38(1999) 1/3, str. 313–330. — B. Brlenić-Vujić: Kaštelanov imaginarij. Republika, 57(2001) 3/4, str. 147–159. — Ista: Ivan Goran Kovačić i Četiri meštra. Riječ, 8(2002) 1, str. 142–151. — S. P. Novak: Povijest hrvatske književnosti od Baščanske ploče do danas. Zagreb 2003. — D. Jelčić: Povijest hrvatske književnosti. Zagreb 2004². — Ž. Germaz: U Beogradu Goranova Jama, redni broj 33. Vjesnik, 66(2005) 30. I, str. 3.
 
Sanda Lucija Udier (2009) 

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

KOVAČIĆ, Ivan Goran. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 18.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/258>.