BRIDA, Marija

BRIDA, Marija, filozofski pisac (Selca na Braču, 20. III 1912). Osnovnu školu polazila u Selcima, Trpnju i Jelsi, maturirala u splitskoj gimnaziji 1930. Studij filozofije završila 1935. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je doktorirala 1937. iz područja filozofske problematike XIX i XX st. tezom Život-doživljaj. Bila je srednjoškolski profesor u Križevcima, potom u Jelsi. Sudionik je NOP-a od jeseni 1942, predsjednik Općinskoga NOO-a Jelsa, član Okružnoga NOO-a srednjodalmatinskog otočja te odbornik Kotarskoga NOO-a Hvar. Krajem 1944. kao direktor Niže gimnazije u Jelsi organizirala je početak rada u školi. Od 1947. do 1949. profesor je u Učiteljskoj školi; zatim do 1952. u Klasičnoj gimnaziji u Splitu te do listopada 1961. profesor u V zagrebačkoj gimnaziji. Iste godine izabrana je za docenta Filozofskog fakulteta u Zadru, gdje je organizirala rad na tada utemeljenoj Katedri filozofije te od 1966. bila izvanredni a od 1972. redoviti profesor povijesti filozofije. — Filozofska usmjerenost B. usredotočena je na teoretsko zahvaćanje onoga doživljajnog sloja u kojemu se da naslutiti izvorni smisao čovjekova bitka te na pojmovno diferenciranje toga sloja od drugih fenomenalnih sklopova koji u odnosu spram njega prolaze kroz širok raspon mogućih antiteza, od antagonističkog poništavanja do medijacije stvaralačkog izražaja. Već u svojoj disertaciji B. razmatra ekvivokacije koje izviru iz metodske nediferenciranosti vrijednosno neutralna biotičkog tijeka i aksiološki osmišljenih doživljajnih fenomena. Antiteza priroda-tehnika s jedne strane, i dubinski doživljajni smisao s druge, prisutna je i u kasnijim Bridinim raspravama, gdje kroz dinamičnu cjelovitost te antiteze tumači dijalektiku čovjekove prakse. U oblikovanju njezinih nazora vidljiv je utjecaj B. de Spinoze, F. Nietzschea, H. Bergsona i E. Husserla, a osobito Vuk-Pavlovićeva tumačenja doživljaja i Marxova tumačenja prakse. Monografija o filozofskom opusu P. Vuka Pavlovića povezuje tu granu Bridina filozofskog izbora s njezinim istraživanjima hrvatske filozofske baštine, koju je učinila pristupačnom javnosti obradivši neke dosad nedovoljno poznate cjeline (Benedikt Benković, Juraj Dubrovčanin). Filozofske rasprave objavila je u časopisima Filozofija (1958–59, 1961, 1963–66, 1972), Zadarska revija (1962, 1964, 1969), Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru (1962/63, 1973/74–1976/77), Praxis (1968, 1970–73), Kolo (1970), Politička misao (1970), Forum (1972), Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine (1975–79, 1980, 1982–87), Theoria (1975, 1978) te u publikacijama Spytovanie se na človeka (Bratislava 1967), Anthropos (Ljubljana 1973, 1983), Zbornik radova o F. Grisogonu (Zadar 1974), Abruzzo (Rim 1983), Filozofska istraživanja (1985–87), Synthesis philosophica (1987).