BRKANOVIĆ, Ivan

traži dalje ...

BRKANOVIĆ, Ivan, skladatelj (Škaljari, Boka kotorska, 27. XII 1906 — Zagreb, 20. II 1987). Sin siromašnih seljaka. U Kotoru završio osnovnu školu, potom sudjelovao kao glazbeni amater u kulturno-umjetničkom društvu Sastanak pod vodstvom Tripa Tomasa, od kojega je dobio prvu glazbenu poduku. Hoteći se posvetiti glazbi, došao je 1927. u Zagreb i, da bi namaknuo sredstva za školovanje, uposlio se kao tvornički radnik. Usporedo je učio privatno klavir i pohađao tečaj za zborovođe. Po završetku tečaja djelovao kao zborovođa (Hrvatsko pjevačko društvo Maksimir, Hrvatsko pjevačko društvo Zagreb). Uz to je od 1928. polazio srednju muzičku školu, a od 1931. studirao na Muzičkoj akademiji kompoziciju kod B. Berse, zatim kod F. Lhotke. Diplomirao 1935, potom prihvatio mjesto nastavnika glazbe u zagrebačkoj Građanskoj školi. Prvi veći uspjeh doživio praizvedbom I Simfonije, 1937 (pod dirigentom K. Baranovićem). Nakon toga dobio stipendiju za usavršavanje u Parizu, kamo odlazi 1938. te u Scholi cantorum radi godinu dana s profesorom Lefebreom. Vrativši se u Zagreb, postao je 1941. profesor teoretskih predmeta srednje škole Hrvatskoga državnog konzervatorija, a po završetku rata premješten je u Gradsku muzičku školu. Istodobno je predavao glazbu i u I klasičnoj gimnaziji (1945–51). Od 1951. do 1954. djeluje kao operni dramaturg HNK, a 1954–57. kao direktor Državnoga simfonijskog orkestra (sada Zagrebačka filharmonija). God. 1957. postaje profesorom kompozicije na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, gdje predaje do umirovljenja 1961. Tada se ponovno nastanio u Zagrebu i posvetio stvaralaštvu. Od 1983. izvanredni je član JAZU. — Prve skladateljske pokušaje napisao je još kao amater za potrebe kotorskog društva Sastanak. Potom je kao polaznik srednje muzičke škole pobudio pažnju svojih nastavnika nizom zborskih skladbi (Hrvatsko kolo, Pri kamenih vratih i dr.), a tijekom studija sklada prvi gudački kvartet (1931) te zborove i solo-popijevke (Bokeljsko kolo, Konavosko pirovanje, Koleda, Uspavanka, 1932–34) s kojima će ubrzo postati poznat i široj glazbenoj javnosti. Međutim, u doba stvaralačke zrelosti u središtu su njegova zanimanja veći oblici oratorijske, operne i simfonijske glazbe. Tada nastaje Triptihon »narodni obred kod smrti« za sole, zbor i orkestar (1936), opera Ekvinocij (na libreto Tomislava Prpića prema Vojnovićevoj drami, 1945), svih pet simfonija (1935–50), simfonijska pjesma Zemljo Hrvatska (1951), opera-oratorij Zlato Zadra (prema srednjovjekovnoj legendi o škrinji Sv. Šimuna, 1954) i dr. — B. se zarana predstavio kao skladateljska ličnost izvorne, samonikle stvaralačke snage, izrasle i oblikovane na rodnome tlu te je do konca svojega vijeka ostao dosljednim pobornikom nacionalnog glazbenog izraza. Nadahnjujući se gotovo redovito sadržajima iz narodnog blaga on je uspio u svoje skladbe pretočiti ne samo tematiku, doživljaje ili događaje već i specifičnosti prostora, dah podneblja i psihu ljudi svoje uže domovine, južne Dalmacije. No u njegovim skladbama nema doslovce preuzetih glazbenih motiva iz folklora, već su svi elementi – melodika, ritmika, harmonije – prožeti osobitostima narodne glazbe. Čak je i u oblikovanju izražena sklonost preobrazbi tradicionalnih umjetničkih forma u oblike bliske narodnom nasljeđu (requiem kao narodni posmrtni obred Triptihon) ili pak prilagođivanja pučkog nasljeda oblicima umjetničke glazbe (karakter hrvatskih crkvenih prikazanja u operi Zlato Zadra). Međutim, folklorni idiom Brkanovićeve glazbe zapravo je samo odraz njegove trajne, korjenite veze sa zavičajem, dok svoj osobni stil izgrauje vlastitim, autentičnim stvaralačkim darom. Među obilježjima njegova stila izdvaja se: stvaranje monumentalnih zvukovnih struktura sa stalno prisutnim dramatskim nabojima te elementima sceničnosti; neprekidno protjecanje simfonički zasnovane građe, temeljeno na lančanom nadovezivanju manjih cjelina koje izrastaju iz jedne motivičke (tematske) jezgre; oblikovanje melodijskih linija pretežito mikrointervalske strukture i manjih opsega, poput šture melodike dalmatinskog krša; bujno, u osnovi kasnoromantičko harmonijsko tkivo s naznačenim tonalnim središtima, oko kojih se slobodno kreću kromatski i disonantni pomaci, alterirani akordi, prelazeći mjestimice u bitonalne sklopove; složeno, katkad gusto polifoničko vođenje dionica, napose u orkestralnoj građi; ponavljanje ritmičko-melodijskih obrazaca u tehnici ostinata ili varijacije; slojevita, većinom romantičarski razgranata orkestracija gdjekad s oporim i oštrim zvučnim bojama u duhu južnodalmatinskog folklora. Sva ta obilježja daju pečat jake, uvijek prepoznatljive osobnosti Brkanovićevu glazbenom stvaralaštvu te ga svrstavaju među najosebujnije skladateljske ličnosti nacionalnog izraza u suvremenoj hrvatskoj glazbi. B. je na početku karijere (1932–41) pisao i muzičke kritike, prikaze, polemičke članke u Hrvatskom dnevniku, Novostima, Evoluciji, tjedniku 15 dana, Sv. Ceciliji, u kojima je i riječju zagovarao suvremeni nacionalni stil u hrvatskoj glazbi. Svoje autobiografske zapise – Sjećanja, objavio je u časopisu Muzička kultura (1986, 4–5; 1987, 1–2, 3–4). Za svoje je stvaralaštvo više puta nagrađen: za skladbu Triptihon, 1937. Nagradom Zagrebačke filharmonije, za operu Ekvinocij, 1953. Nagradom Saveza kompozitora Jugoslavije, za IV Simfoniju, 1960. Nagradom grada Sarajeva, za balet Heloti, 1961. Nagradom HNK, za životno djelo 1975. Nagradom »Vladimir Nazor« te za Stabat Mater i III Gudački kvartet, 1983. Vjesnikovom nagradom »Josip Slavenski«.

DJELA (praizvedbe i tisak): Bokeljsko kolo za mješoviti zbor. Zagreb 1933; tiskano Zagreb (1932). — Konavosko pirovanje, suita za mješoviti zbor. Zagreb 1933; tiskano Zagreb 1951. — Lička suita za mješoviti zbor. Zagreb 1933; tiskano Zagreb (1932). — Pričalica za mali orkestar. Zagreb 1933. — Alkaćmere, begovo cvijeće za ženski zbor. Kotor 1934. — Čežnja za ženski zbor. Kotor 1934. — Koleda za muški zbor. Kotor 1934. — I Gudački kvartet. Zagreb 1934. — Riškinjice mlade za mješoviti zbor. Kotor 1934. — Srme mila za ženski zbor. Kotor 1934. — Tri djevojke jare ukradoše za mješoviti zbor. Kotor 1934. — I Simfonija. Zagreb 1937. — Bez nane, pjesma za glas i klavir. Zagreb 1938; tiskano Zagreb (s. a.). — Krstari za muški zbor. Zagreb 1938. — Moba za muški zbor. Zagreb 1938. — Naricaljka za ženski zbor. Zagreb 1938. — Oj goro jelova, pjesma za glas i klavir. Zagreb 1938; tiskano Sarajevo 1961. — Pričalica iz Bosne za muški zbor. Zagreb 1938. — Tema s varijacijama za klavir. Zagreb 1938; tiskano Zagreb 1966. — Ti jesi Bog moj za mješoviti zbor. Zagreb 1938. — Uspavanka, pjesma za glas i klavir. Zagreb 1938; tiskano Zagreb (s. a.). — II Gudački kvartet. Zagreb 1939; tiskano Zagreb 1983. — Triptihon narodni obred kod smrti za sole, zbor i orkestar. Zagreb 1940; tiskano Zagreb 1964; LP ploča, Jugoton. — Živo srce u mrtvom gradu, simfonijska pjesma. Zagreb 1940. — Krijes planine, suita za mješoviti zbor. Zagreb 1944; tiskano Beograd 1947. i Zagreb 1950. — Ekvinocij, opera (libreto T. Prpić prema Vojnoviću). Zagreb 1950; tiskano Zagreb 1960 (klavirski izvadak); LP ploča, Jugoton 1983. — V Simfonija (Ples junaka). Zagreb 1950; tiskano Zagreb 1972. — II Simfonija. Zagreb 1951; tiskano Zagreb 1957. — III Simfonija. Zagreb 1951. — Zemljo Hrvatska — lik moje puntarske domovine, simfonijska pjesma. Zagreb 1953. — Zlato Zadra, opera (prvotni naslov Škrinja sv. Šimuna, libreto Dunja Robić). Zagreb 1955. — Dalmatinski diptih (Trogirska katedrala i Molitva suprotiva Turkom), oratorij. Zagreb 1956; tiskano Zagreb 1965. — IV Simfonija. Radio-Sarajevo 1958. — Sarajevska suita za orkestar. Zagreb 1958; tiskano Zagreb 1960. — Žetvene pjesme za mješoviti zbor i komorni sastav. Tiskano Sarajevo 1961. — Bosanska sjećanja, kantata. Sarajevo 1962. — Heloti, balet-oratorij (libreto prema zamisli Dunje Robić te Pie i Pina Mlakara). Zagreb 1963. — Zelena zmija ljubavi, kantata. Zagreb 1966; tiskano Zagreb 1977. — Snatrenja, kantata. Opatija 1971. — Hod po mukah Ambroza Matije Gubca zvanog Beg, scenski oratorij (tekst D. Robić). Zagreb 1973. — Concertino za gudaći orkestar (zapravo preradba I Gudačkog kvarteta). Zagreb 1974; tiskano Zagreb 1957. — Mi za mješoviti zbor. Zagreb 1974. — Na proplanku, muzička slika za bariton i orkestar. Zagreb 1974. — Deset pjesama za djecu kao Željko za glas i klavir. Zagreb 1976. — Creski kopači, kantata. Osor 1977. — Stabat Mater, oratorij. Zagreb 1983. — III Gudački kvartet. Osor 1983; tiskano Zagreb 1983.
 
LIT.: J. Andrić (Dr. J. A.): Veče najmlađih skladatelja u Zagrebu. Obitelj, 5(1933) 24, str. 507. — K. Krenedić (K): Mladi kompozitori. Uspjeh kompozitorske škole g. prof. Blagoje Berse. Narodne novine, 99(1933) 127, str. 4. — S. Stražnicki (S. S.): Naša najmlađa generacija kompozitora. Novosti, 27(1933) 155, str. 111. — Ž. Hirschler (-žh-): Jubilarni koncert »Zagrebačkog kvarteta«. Nova djela domaćih kompozitora. Večer, 15(1934) 4030, str. 4. — E. Alfirević: Sretna zamisao izvođenja muzičkih priredaba pred katedralom Sv. Tripuna. Glas Boke, 3(1934) 91, str. 1. — J. Vrhovski: Kompozitor Ivan Brkanović. 15 dana, 5(1935) 3/8, str. 52–55. — I. G. Kovačić (-ran): S kompasom u ruci. Put suvremene hrvatske glazbene generacije. Hrvatski dnevnik, 2(1937) 496, str. 4. — P. Markovac: Koncerti. Književnik, 10(1937) 11, str. 486–488. — N. Devčić (-nd-): Kompoziciono veče Ivana Brkanovića. Večer, 19(1938) 5407, str. 6. — S. Stražnicki (S. S.): Kompoziciono veče Ivana Brkanovića. Novosti, 32(1938) 337, str. 11. — I. G. Kovačić (-ran): Naš prvi narodni requiem. Hrvatski dnevnik, 5(1940) 1426, str. 9. — M. Majer (M. M.): Simfonijski koncert »Zagrebačke filharmonije«. Značajan uspjeh Brkanovićeva »Triptihona«. Hrvatski dnevnik 5(1940) 1429, str. 8. — B. Širola: Večer hrvatskih skladatelja. Nova Hrvatska, 3(1943) 84, str. 8. — I. Kirigin: »Ekvinocij« Ivana Brkanovića. Muzička revija, 1(1950) 5, str. 270–284. — N. Turkalj: Zlato Zadra. Teatar, 1(1955) 2, str. 34–35. — L. Županović: »Zlato Zadra«. Vjesnik, 16(1955) 18. IV, str. 5. — A. Chatelain: Boaux d’inauguration au Festival de Dubrovnik Triptihon. La Revue musicale de Geneve, 1959, br. 162. — Z. Kučukalić: Ivan Brkanović, povodom 25 godina umjetničkog rada. Zvuk, 1959, 30, str. 485–487. — K. Kovačević: Hrvatski kompozitori i njihova djela. Zagreb 1960, 76–90. — A. Tomašek: Balet-oratorij »Heloti«. Vjesnik, 24(1963) 19. III, str. 9. — D. Pokorn: Ivan Brkanović. Konzertbuch. Leipzig 1965, 665. — A. Tomašek: Samosvojna stvaralačka ličnost. O 60-godišnjici života Ivana Brkanovića. Zvuk, 1966, 70, str. 669–672. — K. Fribec: Hod po mukah. Oko, 1(1973) 12. XII, str. 18. — K. Kovačević: Hod po mukah. Borba, 51(1973) 16. XII. — K. Kos: Hrvatska narodna i umjetnička književnost u djelima Brkanovića, Cipre i Papandopula. Zbornik Društva hrvatskih skladatelja. Zagreb 1977. — K. Kovačević: Dramatična legenda »Zlato Zadra«. Borba, 59(1980) 18. XII. — K. Kovačević (K. K.): Brkanović (u: Jugoslovanska glasbena dela. Ljubljana 1980, 60–67). — M. Bergamo: O nekim stilsko-jezičkim značajkama opere »Ekvinocij« Ivana Brkanovića. Muzička kultura, 4(1986) 4/5, str. 5–8. — Z. Juranić: Vojnović i Brkanović: dva »Ekvinocija«. Ibid., str. 10–11. — B. Perić-Kempf: »Triptihon, narodni obred kod smrti« u kontekstu vokalno-instrumentalnog opusa Ivana Brkanovića. Ibid., str. 8–10. — E. Sedak: Arhaična novotnost opusa Ivana Brkanovića. Ibid., str. 2. — I. Bošković: Ivan Brkanović (nekrolog). Sv. Cecilija, 57(1987) 2, str. 40–41. — K. Kovačević: Ivan Brkanović (1906–1987). Ljetopis JAZU, 1988, 91, str. 343–344. — S. Majer-Bobetko: Publicistička djelatnost Ivana Brkanovića. Arti musices, 1988, 19/1, str. 3–19.
 
Ivona Ajanović (1989)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

BRKANOVIĆ, Ivan. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/2833>.