BROZIĆ, Nikola

BROZIĆ, Nikola (Mikula), glagoljaš (Omišalj na Krku, oko 1525 — Omišalj, između 1580. i 1585). Prvi se put spominje u kolovozu 1548. kao svećenik (»Nic. s. Broxich presbiter«) kad je u nekom sporu pred biskupskim vikarom osuđen da plati svom protivniku 31 liru. Već 1549. njegovo je ime (»Nicolaus Brosich v. plebanus«) na prvom mjestu u zapisniku kanonske vizitacije u popisu omišaljskog svećenstva. Tada je obavljao dužnost župnika u Omišlju, a nakon 1549. u aktima i protokolima krčkoga biskupskog arhiva redovito se navodi kao plebanus. Istom ga je 6. IV 1560. mletački dužd izabrao za župnika, a 1563. taj je izbor potvrdio biskup. B. je 1560/61. boravio u Veneciji radi tiskanja glagoljskog Brevijara. God. 1565. priznaje vizitatoru da ima jednu slavensku protestantsku knjigu tiskanu u Njemačkoj. Kao glagoljski notar bio je 1571. podvrgnut posebnom ispitu. God. 1579. rektor je i omišaljskih kapela Svih svetih i Sv. Duha. Posljednji put spominje se 8. IX 1579. kad je bio pred biskupskim sudom u Krku zbog nekih civilnih sporova; 1585. više nije živ. — Glagoljski Brevijar iz 1561. tiskan je na 543 lista, dvobojno (crno-crveno) u dva stupca, a dio početnih slova — glagoljskih i latinskih — ide kroz dva retka. Brevijar, u kojemu se nalaze i dva sitna drvoreza (kralj David i likovi Sv. Petra i Pavla), sadržava Psaltir s kanticima, Temporal, oficij Marijina pohođenja, Sanktoral, Komunal, misalske tekstove (Red mise, uzorke votivnih misa) i ritualne tekstove. — Na prvom (verso) listu B. navodi da je Omišljanin: »I to nači ‹ni›h’ ê Omišlanin’«; u kolofonu stoji: »Svršenie brviêli hi |√ rvackih’. . . s| veliki korizioni i žuntu znova učineni po | pre Mikuli Brozići plov | ani omišelskom’ mise | ca marča č.f.m.a.« ( = 1561). Tzv. Brozićev brevijar jest ponovno izdanje Barotnićeva brevijara (tiskana u istoj tiskari 1493) kojemu su dodane nove službe, a tekst je više pohrvaćen. To je ujedno posljednja tiskana glagoljska liturgijska knjiga hrvatske redakcije, jer su u skladu s odredbama Tridentskog sabora privatne inicijative u izdavanju liturgijskih knjiga bile onemogućene. Dosada se zna za petnaestak primjeraka Brevijara. Sačuvale su se i dvije Brozićeve notarske isprave (oporuka omišaljskog suca od 6. X 1569, prevedena na talijanski oko 1660, te isprava iz 1577, koja je prevedena na talijanski 1586).