BRUDNJAK, Zvonimir

BRUDNJAK, Zvonimir, virusolog (Zagreb, 16. I 1920). Gimnaziju je pohađao u Zagrebu, gdje je 1945. završio studij na Veterinarskom fakultetu. Od 1946. do 1964. radi u Zavodu i klinici za zarazne bolesti (poslije Zavod za mikrobiologiju, imunologiju i zarazne bolesti) zagrebačkoga Veterinarskog fakulteta te 1949. postiže doktorat znanosti disertacijom Disocijacija kod B. erysipelatis suis, a 1958. habilitira se temom o primjeni kulture tkiva u istraživanju Newcastle-bolesti (Veterinarski arhiv, 1959). God. 1960. osniva i vodi virusološki laboratorij tog Zavoda. Kad je 1963. bio izabran za izvanrednog profesora na zagrebačkomu Medicinskom fakultetu, prelazi u Zavod za virusologiju Škole narodnog zdravlja »Andrija Štampar« kao voditelj Odsjeka za biološka istraživanja virusa a 1974, izabran je za predstojnika Zavoda. Od 1970. do umirovljenja 1986. bio je redoviti profesor. — Jednako je vrijedan njegov prinos veterinarskoj kao i humanoj medicini. Riješio je praktični problem filtracije virusa, osobito važan u proizvodnji cjepiva protiv slinavke i šapa, prikazao je prve slučajeve leptospiroze konja, Newcastle-bolesti i malignog edema svinja u nas, a također je prvi u nas ustanovio Nocardiju asteroides u pasa. Dao je nove dokaze za virusnu etiologiju zarazne vodene bolesti šarana te proučavao uzročnike ostalih zoonoza: svinjskog vrbanca, infekciozne anemije kopitara, štenećaka, mezenteričkih apscesa u konja, specifične oftalmije goveda te ostalih infekcija dišnih i probavnih organa goveda. Proveo je fundamentalna istraživanja u prvim primjenama kulture tkiva za izolaciju animalnih virusa u Jugoslaviji (Schweizerisches Archiv für Tierheilkunde, 1951; Veterinarski arhiv, 1952–65; American Journal of Veterinary Research, 1959; Zentralblatt für Veterinärmedizin, Berlin 1963; Rad JAZU, 1964, 336). U humanoj je medicini posebno proučavao arboviruse, u prvom redu virus krpeljnog encefalitisa, otkrivši po prvi put i neke druge arboviruse u Jugoslaviji (Folia parasitologica, Prag 1970; Rad JAZU, 1976, 372; American Journal of Tropical Medicine and Hygiene, San Antonio 1977; Zentralblatt fur Bakteriologie, 1980; Liječnički vjesnik, 1980). Radio je na istraživanjima virusne etiologije kratkotrajnih febrilnih bolesti u ljudi, uvevši u dijagnostiku nove vrste staničnih kultura, kao i metode tipizacije enterovirusa; za epidemije velikih boginja 1972. uveo je suvremene metode laboratorijske dijagnostike te bolesti (Folia parasitologica, 1971; Liječnički vjesnik, 1975, 1977). Na području sanitarne virusologije istraživao je metode dokazivanja virusa u vodi i mogućnost uporabe suvremenih sredstava za dezinfekciju vode, navlastito sanitacije javnih bazena (Liječnički vjesnik, 1978; Vodoprivreda, 1981). Odlikovan je Ordenom rada sa zlatnim vijencem i Ordenom zavojne zasluge sa srebrnim mačevima.