BRUNŠMID, Josip
traži dalje ...BRUNŠMID, Josip, arheolog (Vinkovci, 10. II 1858 — Zagreb, 29. X 1929). U rodnom gradu polazio osnovnu školu i klasičnu gimnaziju, potom upisao studij povijesti i zemljopisa na Sveučilištu u Beču (1876), gdje pohađa i novoosnovani Arheološko-epigrafički seminar, slušajući iz epigrafike i klasične arheologije predavanja E. Bormanna, O. Benndorfa i dr. Pod njihovim utjecajem piše prve radove o antičkim spomenicima rodnih Vinkovaca (Cibalae), koje poslije tiska u časopisu Archaeologisch-epigraphische Mittheilungen aus Oesterreich. Po završetku studija službovao je 1882–92. u Vinkovcima kao gimnazijski profesor. U to vrijeme skupio je veliku zbirku arheoloških predmeta, posebno novca, upoznao vrijedne numizmatičke zbirke sugrađana Petra Stojanovića (više od 1000 primjeraka novca), Samka Georgijevića i dr., kao i zbirku vinkovačke gimnazije, te tiskao više radova iz numizmatike i klasične arheologije u Izvještaju Kraljevske velike gimnazije u Vinkovcima i u Viestniku Hrvatskoga arkeologičkoga družtva. Svoju bogatu zbirku poklonio je poslije Arheološkom muzeju u Zagrebu. Prekretnica u njegovu životu nastaje odlaskom u Zagreb gdje 1892. postaje gimnazijski profesor. Nastojanjem Izidora Kršnjavoga odlazi šk. god. 1892/93. na arheološko usavršavanje u Beč, gdje 1893. brani disertaciju pod naslovom Zur Geschichte der griechischen Colonien in Dalmatien. Iako tekst nije nikada u cijelosti tiskan, B. je objelodanio najveći dio građe u radu Die Inschriften und Münzen der griechischen Städte Dalmatiens (Beč 1898). Po povratku u domovinu postaje 1893. kustos, potom 1895. upravitelj Arheološkog odjela Narodnog muzeja u Zagrebu, gdje nasljeđuje Šimu Ljubića, a već 1896. prvi je profesor arheologije na zagrebačkom Sveučilištu. God. 1902–10. bio je ravnatelj Strossmayerove galerije, a od 1914. predsjednik Povjereništva za čuvanje spomenika u Hrvatskoj i Slavoniji. Zbog slaba zdravlja umirovljen je 1924. — Kao upravitelj Arheološkog muzeja u Zagrebu B. razvija intenzivnu muzejsku i znanstvenu djelatnost. Pokreće novu seriju Vjesnika Hrvatskoga arheološkoga društva, koju uređuje 1895–1919, te u njoj objavljuje najveći dio svojih radova iz prapovijesne, klasične i srednjovjekovne arheologije te numizmatike. Iz područja prapovijesne arheologije objelodanjuje građu iz brončanog i željeznog doba iz Slavonije, Like i drugih hrvatskih krajeva. Posebno je važno njegovo arheološko iskapanje japodskih nekropola iz željeznog doba u Vrepcu kod Gospića (1896) i Kompolju kod Otočca (1900–03). Monografiju o nalazima s nekropole u Kompolju nije uspio publicirati, ali je ostavio iscrpne dnevnike i bogat slikovni materijal. Najviše radova posvetio je grčkim i rimskim spomenicima s područja Hrvatske. Na osnovi bogatih zbirki u Arheološkom muzeju u Zagrebu, kao i svojih mnogobrojnih terenskih istraživanja, napisao je fundamentalne radove objavljujući ih u nastavcima pod naslovom Arheološke bilješke iz Dalmacije i Panonije i Kameni spomenici Hrvatskoga narodnoga muzeja u Zagrebu. Kao muzealac marljivo je opisivao golemu numizmatičku zbirku Arheološkog muzeja s oko 77 000 komada novca iz različnih razdoblja, uvrstivši je tako među najbolje uređene numizmatičke zbirke u Evropi. Osobito su važni Brunšmidovi radovi u kojima je obradio 40 skupnih nalaza novca. Istaknuo se i epigrafičkim radom, osobito kao stručnjak za grčku epigrafiku. Njegovi radovi iz srednjovjekovne arheologije u Slavoniji temeljne su važnosti za razvitak te znanosti u sjevernoj Hrvatskoj. Arheološka iskapanja starohrvatske nekropole u Bijelom Brdu kod Osijeka (1896–97) objelodanila su postojanje srednjovjekovne kulture kojoj je B. dao ime Bjelobrdska kultura. Obradio je također i druge važne nalaze iz srednjeg vijeka (Kloštar Podravski, Veliki Bukovac, Svinjarevci, Slakovci). Među prvima u nas uspješno se bavio problematikom arheologije iz seobe naroda obradivši gotski, gepidski i langobardski materijal. Surađivao je u znanstvenim časopisima Archaeologisch-epigraphische Mittheilungen aus Oesterreich (Beč 1878–80), Eranos vindobonensis (Beč 1893), Bullettino di archeologia e storia dalmata (1897), Ljetopis JAZU (1903), Numizmatische Zeitschrift (Beč 1903, 1906, 1924), Numizmatikai közlöny (Budimpešta 1905), Savremenik (Zagreb 1912, 1917), u zborniku Spomen-cvieće iz hrvatskih i slovenskih dubrava (Zagreb 1900) i dr. Bio je dopisni član JAZU (od 1899), član odbora Arheološkog muzeja u Pragu (od 1904), dopisni član Numizmatičkog društva u Beču (od 1905) i dr. Suradnici i poštovatelji posvetili su mu 15. svezak Vjesnika Hrvatskoga arheološkoga društva (1928), a Hrvatsko arheološko društvo je u povodu 115. obljetnice rođenja organiziralo znanstveni skup te izdalo posebnu publikaciju Corolla memoriae losepho Brunšmid dicata (Vinkovci 1979).
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.
BRUNŠMID, Josip. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/2941>.