BUBANOVIĆ, Vasilije

BUBANOVIĆ, Vasilije (Bubanovich, Basilius), pjesnik latinist (Grabarak u Žumberku, 1. I 1797 — Križevci, 6. XI 1853). Potomak je uskoka, koji su se 1530. doselili u Žumberak iz Livna i Glamoča. Polazio je graničarsku trivijalnu osnovnu školu u Žumberku (1807–11), a klasičnu gimnaziju (1811–17), studij filozofije i bogoslovije (1817–23) kao pitomac Grkokatoličkoga (žumberačkog) sjemeništa u Zagrebu. Nadstojnik je nauka u istom sjemeništu i suplent na Akademiji u Zagrebu (1824–26), vojni i građanski kapelan u Zadru (1826–30), ravnatelj Grkokatoličkog sjemeništa i Grkokatolički dušobrižnik u Zagrebu i okolici (1830–31) te župnik u Šidu (1831–34). Potom je premješten u Dalmaciju i upravlja trima župama: Kričkama, Baljcima i Vrlikom (1834–42). Na prijedlog biskupa Gabre Smičiklasa i uz preporuku dalmatinskog namjesnika Vjenceslava Lilienberga imenovan je prvim grkokatoličkim vikarom u Dalmaciji. God. 1842. premješten je u Šid te upravlja i rusinskim župama Krsturom, Kucurom, Novim Sadom i Petrovcima. Bečki dvor imenovao ga je grkokatoličkim osječkim ili slavonskim biskupskim vikarom 1845. God. 1846. preselio se u Križevce i obavljao dužnosti prisjednika Duhovnog stola, ravnatelja protokola i kancelarije Križevačke eparhije te prisjednika sudbenih stolova Križevačke i Srijemske županije. Privremenim članom uprave križevačke eparhije imenovan je 1850. — Pisao je pjesme, većinom latinske prigodnice, počevši od prvoga književnog rada, pjesme u akrostihu iz 1828, do posljednje iz 1853, posvećene zagrebačkom nadbiskupu J. Hauliku. U njoj je uspostavu Zagrebačke nadbiskupije ocijenio činom hrvatskoga vjerskog i političkog osamostaljenja i odvajanja od Mađarske te opjevao stari hrvatski grb i prvi opisao Maksimirski perivoj. God. 1830. napisao je na hrvatskom jeziku do sada prvu poznatu »domorodnu ili materinsku pjesmu« Pjeszma u Zadru na dan narodyenya Franca Pervoga Austrianzkoga Cara y Kralya, a kao pristaša hrvatskoga narodnog preporoda piše pjesmu Pozdrav Vile Dalmatinke na szeztru Horvatkinju, U zgodi novoga ljeta 1839. Autograf se čuva u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu (R. 4710). Zauzimao se za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom, dopisivao se s istaknutim ljudima svoga doba te bio ideolog crkvenog jedinstva u Dalmaciji. Ton Smerdel je 1964. prepjevao dijelove dviju Bubanovićevih latinskih pjesama na hrvatski jezik.