BUĆA, Nikola

traži dalje ...

BUĆA, Nikola (Nicholaus, Nicolaus, Nycola de Bucha, Bucchia, Buchia, Boukija, Bukik), protovestijar cara Stevana Dušana (Kotor, ? — Srbija, 1354). Sin kotorskog plemića Petra. Spominje se između 1323. i 1349. kao zakupnik srpskih carina. God. 1330. zapovijedao kotorskim oklopnicima koji su sa srpskom vojskom sudjelovali u bitki protiv Bugara kod Velbužda (danas Kjustendil). Imao udjela u uspješno okončanim pregovorima i sklapanju ugovora kojim je 1333. Stevan Dušan ustupio Dubrovačkoj Republici Ston i Stonski rat. Zato su ga Dubrovčani nagradili posjedom u Dubrovniku i Stonu, a uskoro ga, zajedno s bratom Mihom i njihovim potomcima primili među dubrovačke građane i patricije (1336). Na dvoru Stevana Dušana istaknuo se u vođenju državnih financija i poslova kao dugogadišnji carev protovestijar, što je ostao do kraja života. God. 1350. bio je u pratnji cara za njegove posjete Dubrovniku. Podaci M. Orbina o Bućinu djelovanju 1351 (poslanik Stevana Dušana u Francuskoj, podjela grba) nemaju potvrde u povijesnim izvorima i nisu znanstveno prihvaćeni, a pogrešan je i Orbinov podatak o vremenu Nikoline smrti. Bavio se uspješno i trgovinom; bio je zakupnik bakra iz Brskova (oko 1333, 1335), trgovao srebrom, solju i drugim robama te bio u poslovnim vezama s Dubrovčanima, Mlečanima i dr. Ispravom od 12. X 1344, u kojoj sebe naziva »comes camerarius excellentissimi regis Raxiae«, odredio je da se na njegovu zemljištu zvanom Paciana (područje Dobrote) podigne crkva Sv. Nikole i dominikanski samostan (porušeni u prvoj pol. XVI st. da ne posluže Turcima kao uporište). Bio je jedan od najutjecajnijih ljudi svoga doba na srpskom dvoru i u svojoj domovini. Drži se da se na njega odnosi poslovica »Car daje, a Buća ne daje«. Humanistički pjesnik Didak Pir usporedio ga je s Aleksandrom Velikim.

LIT.: F. M. Appendini: Notizie istorico-critiche sulle antichita, storia e letteratura de’ Ragusei, 2. Ragusa 1803, 121. — Š. Ljubić: Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia. Vienna—Zara 1856. — Isti: Listine o odnošajih između Južnog Slavenstva i Mletačke Republike, 2–3. Zagreb 1870–1872. — Monumenta Ragusina, 1–2. Zagrabiae 1879–1882. — J. Gelčić: Monumenta Ragusina, 5. Zagrabiae 1897. — Pjesme Didaka Pira. Dubrovnik 1903, 17. — T. Smičiklas: Diplomatički zbornik, 9–11. Zagreb 1911–1913. — K. Jireček: Staat und Gesellschaft im mittelalterlichen Serbien, 2. Wien 1912, 66–67. — I. Stjepčević i R. Kovijanić (S.-K.): Zlato i bakar starog Brskova. Istoriski zapisi, 6(1953) IX/1, str. 273–274. — M. Orbin: Kraljevstvo Slovena. Beograd 1968. — V. Foretić: Povijest Dubrovnika do 1808, 1. Zagreb 1980, 92. — R. Kovijanić: Kotorski medaljoni. Beograd 1980 2, 47–48. — M. Blagojević: Ideje i stvarnost Dušanovog carevanja (u: Istorija srpskog naroda, 1. Beograd 1981, 536).
 
Redakcija (1989)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

BUĆA, Nikola. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 19.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/3005>.