BUĆA, Nikola

BUĆA, Nikola (Nicholaus, Nicolaus, Nycola de Bucha, Bucchia, Buchia, Boukija, Bukik), protovestijar cara Stevana Dušana (Kotor, ? — Srbija, 1354). Sin kotorskog plemića Petra. Spominje se između 1323. i 1349. kao zakupnik srpskih carina. God. 1330. zapovijedao kotorskim oklopnicima koji su sa srpskom vojskom sudjelovali u bitki protiv Bugara kod Velbužda (danas Kjustendil). Imao udjela u uspješno okončanim pregovorima i sklapanju ugovora kojim je 1333. Stevan Dušan ustupio Dubrovačkoj Republici Ston i Stonski rat. Zato su ga Dubrovčani nagradili posjedom u Dubrovniku i Stonu, a uskoro ga, zajedno s bratom Mihom i njihovim potomcima primili među dubrovačke građane i patricije (1336). Na dvoru Stevana Dušana istaknuo se u vođenju državnih financija i poslova kao dugogadišnji carev protovestijar, što je ostao do kraja života. God. 1350. bio je u pratnji cara za njegove posjete Dubrovniku. Podaci M. Orbina o Bućinu djelovanju 1351 (poslanik Stevana Dušana u Francuskoj, podjela grba) nemaju potvrde u povijesnim izvorima i nisu znanstveno prihvaćeni, a pogrešan je i Orbinov podatak o vremenu Nikoline smrti. Bavio se uspješno i trgovinom; bio je zakupnik bakra iz Brskova (oko 1333, 1335), trgovao srebrom, solju i drugim robama te bio u poslovnim vezama s Dubrovčanima, Mlečanima i dr. Ispravom od 12. X 1344, u kojoj sebe naziva »comes camerarius excellentissimi regis Raxiae«, odredio je da se na njegovu zemljištu zvanom Paciana (područje Dobrote) podigne crkva Sv. Nikole i dominikanski samostan (porušeni u prvoj pol. XVI st. da ne posluže Turcima kao uporište). Bio je jedan od najutjecajnijih ljudi svoga doba na srpskom dvoru i u svojoj domovini. Drži se da se na njega odnosi poslovica »Car daje, a Buća ne daje«. Humanistički pjesnik Didak Pir usporedio ga je s Aleksandrom Velikim.