BUDAČIĆ

BUDAČIĆ, dubrovačka plemićka obitelj. U arhivskim spisima spominje se u oblicima Bodačić, Bodaça, Bodacia, Bodatia, Bodazia. Javlja se u Dubrovniku potkraj XII st. Prema tradiciji zapisanoj u analima Anonima (XV st), podrijetlom je iz starog Epidaura. U prvoj pol. XIII st. njezin je član Binçola sudjelovao pri sklapanju mletačko-dubrovačkog ugovora 1232; od njega je potekla dubrovačka obitelj Binzola (Binčulić). Teodor Budačić spomenut je kao član Vijeća umoljenih u ugovoru Dubrovnika i bugarskog cara Mihajla I Asena od 15. VI 1253. i među dubrovačkim predstavnicima pri sklapanju ugovora od 13. VIII 1253. sa srpskim kraljem Stevanom Urošem I te onog od 22. V 1254. s humskim županom Radoslavom. Tijekom XIII i XIV st. bavili su se pripadnici roda B. trgovinom i sudjelovali u političkom životu grada. God. 1400. Lovro i Simora pridružili su se uroti Nikole i Jakova Zamanje, koji su težili preuzimanju vlasti u gradu zbacivanjem tada vladajućih plemića uz pomoć puka, osobito kožara i mesara te susjednih slavenskih velikaša. Otkrivši urotu, vlada je dala svu četvoricu pogubiti; datum otkrivanja urote (9. III) postao je državnim blagdanom. Član jednog drugog ogranka, franjevac Marin, uživao je povjerenje vlade, koja ga je 1403. poslala u Zadar Ladislavu Napuljskom u povodu njegove krunidbe za hrvatsko-ugarskog kralja; tekstovi vladinih uputa Marinu (od 1. VIII i 4. IX) izvor su za prosuđivanje dubrovačkog stava prema dinastičkim borbama u hrvatsko- ugarskom kraljevstvu i prema bosanskom kralju Stjepanu Ostoji, koji je tražio da mu se Dubrovnik podvrgne. Marinov brat Klement (u spisima se navodi 1383–1430) bio je posljednji zakoniti muški potomak obitelji.