BUDAČKI

BUDAČKI, plemićka obitelj s pridjevcima »iz Buče« (de Bucha, Bwcha) i »iz Gorice« (de Gorycza). U objavljenim ispravama iz XV i prvih godina XVI st. zabilježeni su samo s prvim pridjevkom, a od 1507. i s obiteljskim imenom (Budachky, Budachky de Bwcha, Bueha i de Gorycza). Prema predaji, njihov predak Juraj doselio se sa svoga ličkog posjeda Budak u Pokuplje i tu od topuskog opata dobio posjed Buču (područje Gornjeg i Donjeg Viduševca; posjed obitelji i u XVI st.). U ispravama iz XV st. spominju se Georgius, filius Stephani de Bucha (isprava iz 1432. u vezi s posjedom Buča) i Georgius de Bucha (oko 1484); nije poznato jesu li njih dvojica u nekoj genealoškoj vezi. Juraj iz oko 1484. navodi se u rukopisnoj genealogiji obitelji (vjerojatno s kraja XVIII st., Arhiv Hrvatske; djelomično objavio R. Lopašić) kao otac Bartola (spominje se 1481–1520), zatim Nikole (spominje se od 1481; umro prije 19. XII 1509), zagrebačkog kanonika i vaškanskog arhiđakona, te Petra i jedne kćeri nepoznata imena (E. Laszowski naziva je Ana), koja je, prema istoj genealogiji, imala sina Iliju (u ispravama Elia Dragessich de Mikssincz, Myksyncz, Elia de Bucha; imao je i brata Bartola koji nije naveden u genealogiji) i kćer Doru, udanu za Nikolu Špišića Japranskog. Kralj Vladislav podijelio je 11. X 1503. grbovnicu (grb s likovima lava, zmaja i bundeve – buče) zagrebačkom kanoniku i svom dvorjaniku Iliji Dragišiću od Mikšinca (Lj. Ivančan pogrešno ga svrstava u obitelj Budački) te Bartolu Budačkom kao glavnim dobitnicima, a arhiđakonu i kanoniku Nikoli Budačkom, Nikoli Špišiću Japranskom i nekolicini drugih plemića kao sporednima, za zasluge u obrani posjeda Buče od Turaka. Braća Bartol i Nikola bili su potkraj XV i početkom XVI st. vlasnici više posjeda u Pokuplju i Turopolju; od XVI st. obitelj je posjedovala i grad Budački (južno od Karlovca; nije sačuvan); prema Lopašiću, koji je držao da se grad ranije zvao Gorica, otud obitelji i pridjevak »od Gorice«. Arhiđakon i kanonik Nikola spomenut je nakon 1488. više puta kao prokurator i izaslanik zagrebačkog Kaptola. God. 1507. bio je špan tvrđave Gradec kod Petrinje, a 1508. sastavljač popisa prihoda s kaptolskih imanja. Bartolov sin Ivan (spominje se 1535 — oko 1555) potpisan je na poslanici hrvatskih staleža kralju Ferdinandu od 9. IX 1535. sa sabora u Topuskom (u objavljenoj ispravi naveden je kao »Johannes Budachky de Berycza«, vjerojatno pogrešno, mjesto »de Gorycza«). Bio je službenik bana Nikole Zrinskog. Kao predijalac na posjedu Buča, sudjelovao je između 1549. i 1553. u pobuni i otporu predijalaca tada već bivše topuske opatije (komende) protiv nasilja tadašnjeg korisnika opatijskog posjeda Franje Keglevića. Ivanov sin Juraj (spominje se 1577–98) bio je zapovjednik haramija i žumberačkih uskoka koji su osiguravali gradilište utvrde Karlovac (1579). U više mahova uspješno je obranio svoj grad Budački od Turaka, ali ga je izgubio 1596. God. 1598. dobio je od baruna Jurja Ratkaya imanje u Donjoj Stubici, a 1581. posjedovao je kuću u Karlovcu. Njegov sin Ivan (spominje se 1609–26) bio je upravitelj imanjâ Zrinskih i kapetan u Vinodolu. Vojvoda i pjesnik Ivan Mršić uputio mu je nekoliko pjesničkih poslanica. Sin Ivana Budačkog – pukovnik Nikola istaknuo se, prema I. V. Valvasoru, u ratnim operacijama austrijske vojske protiv Šveđana za tridesetogodišnjeg rata (razdoblje 1630–35) i poslije u sukobima krajišnika s Turcima na području Karlovca. U vojnoj službi bila su braća Aleksandar (umro 1694), Ivan (umro 1707) i Baltazar (spominje se 1686–1713); prema Valvasoru, bili su sinovi pukovnika Nikole, a prema obiteljskoj genealogiji, otac im je bio Nikolin brat Petar. Ivan je 1697. spomenut u spisima Hrvatskog sabora kao zastupnik krajeva preko Kupe.. God. 1701. bio je zapovjednik u Bariloviću, a poslije u Križanić-Turnju. Od 1704. zapovijedao je hrvatskim četama koje su sudjelovale u suzbijanju bune F. II Rákóczyja u Ugarskoj; tamo je Ivan i poginuo (2. X 1707). Kapetan Baltazar spominje se 1711. u saborskim spisima u vezi s naseljivanjem područja Vukmanića i Tušilovića, a Lopašić navodi da je 1713. dao sagraditi i opremiti crkvu u Auguštanovcu kod Pokupskog. S njim je izumrla obitelj u muškoj lozi. U prvoj pol. XVIII st. spominju se u ispravama Ana i Klara, kćeri Aleksandrove, koji je ženidbom iz kuće Tchetschker bio u rodu s Valvasorom, čija je žena potjecala iz iste obitelji. Lopašić navodi da su Budački školovali u Karlovcu Valvasorova sina Alojzija, poslije gvardijana franjevačkog samostana u Mariji Gorici kod Brdovca i crkvenog pisca. Udajom Katarine, kćeri Ane i Adama Nikole Ilijašića, za Ivana Raucha prešla su imanja Budačkih u posjed obitelji Rauch.