Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

BUDAK, Jozo, specijalist za fizikalnu terapiju i balneologiju (Vardište kod Višegrada, 6. VI 1902 — Zagreb, 26. IV 1966). Gimnaziju je pohađao u Mostaru i Beogradu, nakon mature radio kao učitelj u Lici i dnevničar u radionici Državnih željeznica u Zagrebu da bi mogao skupiti sredstva za studij. Medicinu je studirao u Grazu a nakon promocije volontira na Internom odjelu Bolnice milosrdnih sestara u Zagrebu. Od 1936. do 1938. usavršava se u fizikalnoj medicini u Beču, Bad-Homburgu, Frankfurtu, Wiesbadenu i Parizu te 1939. posstaje specijalist za fizikalnu terapiju, balneologiju i klimatologiju. Od početka 1940. vodi Odsjek za fizikalnu terapiju i reumatske bolesti Internog odjela Bolnice milosrdnih sestara u Zagrebu i pretvara ga 1941. u zaseban odjel. God. 1943. izabran je za docenta Medicinskog fakulteta u Zagrebu na katedri Klimatobalneologija. Zbog suradnje s NOP-om zatvoren je potkraj 1944; nakon oslobođenja ponovno preuzima odjel i nastavničko mjesto na fakultetu. God. 1947. osnovao je Školu za fizikalnu medicinu – prvu te vrste u Jugoslaviji. Školu 1957. proširuje odsjekom radnih terapeuta i medicinskih elektroničara. God. 1949. osnovao je peloidno i mineralno kupališno lječilište Igalo. Osnivač je i ravnatelj Zavoda za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju NRH u Zagrebu (1958), u kojem je poslije organizirao i laboratorij za eksperimentalnu rehabilitaciju. — B. je zastupao suvremene ideje o dinamičnoj rehabilitaciji zauzimajući se za liječenje radom te je osnivač i organizator društva Dug život u radu. Posebno se bavio primjenom visokofrekventnih struja, kratkih valova, ultrazvuka i ultravioletnog zračenja u terapiji te primjenom niskofrekventnih struja u dijagnostici (Liječnički vjesnik, 1938, 1940, 1943; Reumatizam, 1958); konstruirao je vlastiti aparat za elektrogimnastiku (Liječnički vjesnik, 1942). God. 1963. konstruirao je eksperimentalnu elektronsku učionicu – prvu učionicu za programiranu nastavu – davši novu koncepciju u razvijanju većih mentalnih mogućnosti čovjeka. Bavio se i biologijom invaliditeta. Aktivno je radio na organizaciji službe rehabilitacije u Hrvatskoj te bio rukovodilac Savezne sekcije za rehabilitaciju fizičkih invalida Saveza društava defektologa Jugoslavije, predsjednik Stručnog savjeta Saveznog odbora gluhih Jugoslavije, predsjednik komisije za profesionalnu i socijalnu rehabilitaciju Republičkog odbora Društva za pomoć mentalno nedovoljno razvijenih osoba.

LIT.: R. Sabol-Videc: Prof. dr Jozo Budak (6. VI. 1902 — 26. IV 1966). Liječnički vjesnik, 88(1966) str. 894–896. — U spomen prim. dr Joze Budaka. Povratak u život. 14(1966) 4/6 str. 3.
 
Vladimir Dugački (1989)