Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

BUDAK, Pero, dramatičar, pjesnik i kazališni djelatnik (Trebinje, 21. VI 1917). Osnovnu školu polazio u Nikšiću, Lovincu i Zagrebu (1924–28). U Zagrebu maturirao (1938) i apsolvirao medicinu (1946). Zarana je nastupao u amaterskim predstavama, a usporedo sa studijem medicine završio Glumačku školu (1939–42) te 1940. postao član dramskog ansambla HNK u Zagrebu. Tu je proveo više godina, istaknuvši se kao interpret mladih junaka i ljubavnika te komičnih i karakternih likova, u predstavama: San ljetne noći, Otelo (W. Shakespeare), Škrtac (Moliere), Matija Gubec (M. Bogović), Matijaš Grabancijaš dijak (T. Brezovački). Bio je sudionik i pomagač NOB-a. Nakon rata sudjeluje u radu zagrebačkih kazališnih družina, a 1949. i 1950. u Kerempuhovu vedrom kazalištu. Tada režira i prve humorističko-satiričke emisije na radiju. U razdoblju 1950–53. redatelj je u zagrebačkom kazalištu Komedija. God. 1953. postavljen je za direktora novoosnovanoga Zagrebačkog dramskog kazališta (danas Dramsko kazalište »Gavella«), koje vodi do 1970, kada postaje direktor Nakladnog zavoda Matice hrvatske. U mirovinu odlazi 1981. Potom je direktor teatra Scena revolucije. Zapaženu djelatnost razvio je kao rukovodilac i sudionik u različitim republičkim i saveznim organizacijama dramskih umjetnika i pisaca te kao pokretač i urednik izdavačkih djelatnosti Saveza dramskih autora Jugoslavije, Udruženja dramskih umjetnika Hrvatske i Zagrebačkoga dramskog kazališta. Urednik je i dramskih biblioteka Scena (oko 60 naslova) i Dramske biblioteke Zagrebačkoga dramskog kazališta (oko 20 naslova). Bio je tri puta predsjednik i tri puta potpredsjednik Društva književnika Hrvatske te osnivač i dugogodišnji predsjednik Zajednice umjetnika Hrvatske i Saveza dramskih autora Jugoslavije. Dugogodišnji je član Uredničkog odbora biblioteke Pet stoljeća hrvatske književnosti. — Ugled dramatičara stekao je prvom realističko-naturalističkom dramom iz seljačkog, ličkog života Mećava (praizvedba u HNK 1952). Praizvedba Klupka, komedije vještih višestrukih zapleta, upriličena je u Komediji 1953, a drama Zaboravljeni prikazuje se 1954. u Amaterskom kazalištu u Našicama. Prva izvedba drame Potez kistom bila je 1955. u šibenskom Narodnom kazalištu. Slijedi postava Svjetionika (Zagrebačko dramsko kazalište 1956), Na trnu i kamenu (Stalna scena u Sisku 1958) te Suza u radosnom svitanju (kasnije: Proljeća bez ljeta) u Zagrebačkom pionirskom kazalištu (1960). Komediju Tišina! Snimamo! izvodi Zagrebačko dramsko kazalište (1961), a Žedan izvor Narodno pozorište u Zenici (1968). Do praizvedbe drame Nakot Balabana, dolazi tek 1982. na Sceni revolucije u Zagrebu. Budakova dramska ostvarenja, posebice ona iz ličkog života pisana regionalnim idiomom (Mećava, Klupko), izvode se na brojnim pozornicama u Jugoslaviji, a često i na slovenskom, makedonskom, talijanskom, mađarskom, albanskom, rumunjskom i turskom jeziku. TV Zagreb izvodi dramu Tišina! Snimamo!, a Mećava doživljava i filmsku ekranizaciju (1977). Budakovi dramski tekstovi igrani su i u inozemnim kazalištima, na radiju i televiziji (Velika Britanija, ČSSR, Poljska, Italija). Njegove komedije, vesele igre, lakrdije i pučka operna libreta s ličkom tematikom obilježava regionalna autentičnost, narativnost, oslobođeni komediografski izraz, jezični kontrasti, aktualizirana frazeologija te nerijetko nasljede P. Petrovića Pecije. B. piše i dramske tekstove u kojima je problemsko, idejno ili stilsko polazište pretpostavljeno topografskom. Privlači ga ponašanje pojedinca u apsurdnim situacijama (Zaboravljeni), poetsko-simbolistički izraz protkan unutrašnjim monologom i retrospekcijama (Svjetionik) te stilizirani realizam, arhetipske opsesije i poetičnost (Žedan izvor, Nakot Balabana). U stihovima B. preuzima paradigme narodne poezije, ali i sjetu, erotiku, te sklonost za humor, igru riječi i ludizam. Piše i stihove za djecu, pa je tiskao više zbirki pjesama, slikovnica i jednu filmsku slikovnicu, a zastupljen je u antologijskim izdanjima: D. Cvitan: Vječnotraž, Novi Sad 1975; Z. Balog: Zlatna knjiga svjetske poezije za djecu, Zagreb 1975. i I. Zalar: Čarobni govor djetinjstva, Zagreb 1984. Svoje dramske tekstove, pjesme, humoreske te brojne članke iz kazališne, izdavačke i šire kulturne problematike tiskao je tijekom nekoliko desetljeća u raznovrsnim publikacijama. Dobitnik je »Gavelline« i »Sterijine« nagrade (1971) te Prvomajske nagrade UDUH-a (1986).

DJELA: Lipe su procvale. Zagreb 1953. — Mećava. Zagreb 1954, 19652. — Klupko. Zagreb 1955, 19582, 19663. — Suvremeno kazalište i njegova uloga u kulturnom životu zemlje. Zagreb 1956. — Kazalište i publika. Zagreb 1957. — Na trnu i kamenu. Zagreb 1959, 19652. — Svjetionik. Zagreb 1960, 19662. — Tišina! Snimamo! Zagreb 1961. — Proljeća bez ljeta. Zagreb 1963. — Dlanom o dlan. Zagreb,1965. — Zaboravljeni. Zagreb 1965. — Kolo. Zagreb 1966. — Pun pogodak. Zagreb 1966. — Svilen konjić. Zagreb 1968. — Žedan izvor. Zagreb 1968, 19702. — Dosta je i čemu. Zagreb 1969. — Potez kistom. Zagreb 1969. — Mećava i druge drame. Zagreb 1970. — Nakot Balabana. Zagreb 1970. — Sanci u bezdanci. Zagreb 1972. — Za svakoga. Zagreb 1972. — Visoko gore. Zagreb 1973. — Klupko i druge komedije. Zagreb 1976. — Povratnik. Zagreb 1976. — Teštamenat. Zagreb 1976. — Igrali se konji vrani. Zagreb 1977. — Izabrana djela. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 146. Zagreb 1977, 35–225. — Lovac Mile i druge pjesme za djecu. Zagreb 1977. — Izabrana djela. Zagreb 1978. — Neznana rijeka. Vinkovci 1986. — Kajkavije. Zagreb 1987. — Posljednji valcer. Zagreb 1987.
 
LIT.: V. Bartol: Metež. Primorski dnevnik (Trst), 1952, 18. XII. — S. Berberski: »Mećava« Pere Budaka na sceni Novosadskog pozorišta. Slobodna Vojvodina, 8(1952) br. 522. — M. Feller: O »Mećavi« Pere Budaka. Naprijed, 10(11!) (1953) 25. IX. — M. Fotez: Jedna dobra predstava. Uz premijeru »Mećave«. Dubrovački vjesnik, 4(1953) br. 131. — O. Novaković: Pero Budak, »Mećava« na sceni u Novom Sadu. Naša scena, 7(1953) br. 53. — S. Bajić: »Klupko«. Književne novine, 1954, br. 22. — E. Finci: »Klupko«. Politika, 51(1954) br. 14 851. — J. Šoltić: Dramatik Pero Budak. 15 dana, 1954 23, str. 5. — E. Finci: Više i manje od života 1. Beograd 1955. — Z. Tomičić: Pero Budak, »Klupko«. Narodni list, 11(1955) br. 3155. — V. Mađarević: Svjetionik bez svijetla. Vjesnik, 17(1956) 16. XII. — M. Stary: Neuspjela domaća drama. Oslobođenje, 14(1956) 14. XII. — V. Mađarević: Prodor domaće drame. Republika, 13(1957) br. 2/3. — B. Pavlović: Lirika i erotika Pere Budaka. Problemi, 3(1957) 9/10, str. 75–78. — A. Stipčević: Pet domaćih drama (P. Budak: Svjetionik). Teatar, 3(1957) 1/2, str. 6–12. — D. Šošić (B. Grgin): U znaku domaće drame. Krugovi, 6(1957) 1, str. 91–96. — S. Ostojić: Opori smeh ličkog seljaka. P. Budak, Na trnu i kamenu. Politika, 55(1958) 10. XI. — V. Mađarević: Sezona u kazalištu. P. Budak, Na trnu i kamenu. Republika, 15(1959) 1, str. 28. — M. Fotez: Naša drama u inostranstvu. Politika, 57(1960) 28. II, str. 17. — D. Car: Tišina! Snimamo! Telegram, 2(1961) 44, str. 6. — T. Čolak: »Život pod reflektorima«. Borba, 26(1961) 30. VII, str. 10. — M. Gotovac: Humoristički spektakl, Tišina! Snimamo! Pere Budaka u Zagrebačkom dramskom kazalištu. Studentski list, 1961, br. 5. — B. Hećimović: Komedija – bez tradicije i s tradicijom (Pero Budak »Tišina! Snimamo!«). Književnik, 3(1961) 22, str. 475–480. — M. Grgičević: Bez koraka naprijed. Premijera »Mećave« P. Budaka. Večernji list, 5(1963) 17. X. — Pero Budak 1940–1970. Dramsko kazalište Gavella. Zagreb 1970. — T. Sabljak: Od pučke burleske do psihološke drame. Večernji list, 14(12!)(1970) 7. XI. — N. Batušić: Hrvatsko glumište, Pero Budak: »Klupko«. Republika, 27(1971) br. 4. — R. Ivanković: Budakov dramski kvintet (P. Budak: Mećava i druge drame). Pozorište, 13(1971) br. 3. — R. V. Jovanović: Pučka drama i teatar surovosti, P. Budak: Mećava i druge drame. Književne novine, 1971, br. 387. — B. Hećimović: Izvori komike i komediografije (pogovor u: Klupko i druge komedije. Zagreb 1976). — N. Batušić: Tri knjige hrvatskih dramatičara. Scena, 13(1977) br. 2. — D. Jelčić: Na sasvim osobeni način (pogovor u: Igrali se konji vrani. Zagreb 1977, 158–159). — S. Mihalić: Bliskost smijehu (pogovor u: Lovac Mile. Zagreb 1977, 85–86). — B. Hećimović: Pero Budak. Republika, 34(1978) 4, str. 349–364. — Ž. Stublija: Drama uzburkanih strasti. Praizvedba Nakota Balabana P. Budaka u izvedbi Scene revolucije. Vjesnik, 42(1981) 18. III. — Z. Zima: Smijeh je najveća blagodat. S autorom »Mećave« i drugih drama razgovaramo u povodu 40-godišnjice njegovog rada. Ibid., 3. III. — B. Hećimović: Dramaturg Pero Budak. Most, 1982, 1/2, str. 156–165. — V. Flaker: Naslijeđeni modeli u hrvatskoj suvremenoj komediografiji. Dani hvarskog kazališta – Suvremena hrvatska drama i kazalište, 11. Split 1984. — J. Kekez: Usmenoknjiževni prilog oblikovanju poslijeratne hrvatske drame. Ibid. — E. Fišer: Intimistički poetski zapisi (pogovor u: Posljednji valcer. Zagreb 1987). — J. Pavičić: Kajkavije. Vjesnik, 48(1988) 30. VI.
 
Branko Hećimović (1989)