Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

ADAMOVIĆ, Julije, lingvist i pedagog (Golubinci kod Stare Pazove, 8. VII 1857 — Zagreb, 9. I 1940). Osnovnu školu i gimnaziju svršio je u Sremskim Karlovcima, a studij klasične filologije u Zagrebu i Beču. Bio je na usavršavanju u Parizu (1888/1889). Doktorirao je u Grazu 1895. Kao profesor službovao je na gimnazijama u Petrinji (1879/1880) i Gospiću (1880–1887), gdje je jedno vrijeme bio i direktor. Premješten je 1887. na I klasičnu gimnaziju u Zagrebu; bio je direktor II klasične gimnazije (1907–1915). Od 1890. do 1927. je lektor francuskog jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. God. 1921. osniva u Zagrebu društvo »Cercle français«, kojemu je predsjednik do umirovljenja (1927). — A. se bavio klasičnom i romanskom filologijom. U Gospiću se najviše zanimao problemima klasične filologije. Prvi rad Kako je postalo ć i đ u hrvatskom jeziku objavio je u Izvještaju gimnazije u Gospiću (1880/1881). U istoj publikaciji objavio je i radove s područja klasične filologije: O značenju medija u grčkom jeziku (1881/1882), Platonova pedagoška načela po samijem vrelima prikazana (1882/1883), O odnošaju Horacija prema Mecenatu (1883/1884). O raznim lingvističkim problemima i metodici nastave stranih jezika pisao je u Viencu (1890, 1891), Nastavnom vjesniku (1893, 1895), Pobratimu (1893/1894) i Narodnim novinama (1902, 1908). U Mladosti (1925/1926) je objavio prijevode romana Carev glasnik J. Vernea. Tiskao je knjige o Platonu, francuskoj drami, pjesničkim pravcima XIX st., a autor je i više udžbenika francuskog jezika te prvoga većeg francusko-hrvatskog rječnika u nas. — A. je nazvan nestorom praktične obuke francuskog jezika u nas (I. Šrepel), a njegov rječnik primjerom leksikografskog pristupa književnom jeziku na narodnoj osnovi i prihvaćenoj normi.

DJELA: Platon. Uvod u Platonova djela. Zagreb 1887. — Pjesnički pravci u prvoj polovici 19. vijeka (suautor Milivoj Šrepel). Zagreb 1891. — Kako treba učiti tuđe jezike ili reforma jezične obuke. Zagreb 1892. — Francuska početnica za srednje škole na temelju zorne obuke. Zagreb 1893 (do 1925. 11 izd.). — Francuska gramatika za više razrede srednjih škola. Zagreb 1894 (do 1939. 9 izd.). — Francuska početnica za III razred realnih gimnazija. Zagreb 1894 (do 1941. 10 izd.). — Francuska čitanka s bilješkama i rječnikom, za više razrede srednjih škola. Zagreb 1896 (do 1941. 8 izd.). — Francuska drama od njezina početka do najnovijeg vremena. Zagreb 1896. — Francusko-hrvatski rječnik. Zagreb 1901, 19212, 19373. — Mala francuska početnica za prvu obuku u francuskom jeziku. Zagreb 1919, 19212, 19273. — Francuska čitanka s vježbama za II razred srednjih škola. Zagreb 1934. — Francuska čitanka s vježbama za III razred srednjih škola. Zagreb 1934, 19412. — Francuska početnica za I razred srednjih škola. Zagreb 1934. — Francuska čitanka s vježbama za IV razred srednjih škola. Zagreb 1935, 19412. — Francuska čitanka s vježbama za V razred srednjih škola. Zagreb 1935. — Francuska čitanka za VI razred srednjih škola. Zagreb 1936.
 
LIT.: Vladoje Dukat: Dictionnaire français – croate contenant la prononciation figurée de chaque mot français. Nastavni vjesnik, 10(1902) str. 502–510 i 645–654. — Isti: Francuska čitanka s bilješkama i rječnikom za više razrede srednjih škola. Ibid., str. 654–695. — Ivo Šrepel: Prof. Julije Adamović, nestor praktične obuke francuskog jezika među Hrvatima. Obzor, 78(1937) 237, str. 2. — Mirko Deanović: L’enseignement des langues et littératures romanes à l’Université de Zagreb. Annales de I’Institut français de Zagreb, 1(1937–38) str. 63–66. — Ivo Hergešić: Les éditions de la Matica Hrvatska du point de vue français. Ibid., str. 133–137. — Krsto Spalatin: Naši novi francuski rječnici. Nastavni vjesnik, 46(1937–38) str. 100–110. — Rudolf Maixner (R. M.): Julije Adamović. Annales de 1’Institut français de Zagreb, 6–7(1942–43) 20/23, str. 228–229. — Valentin Putanec: Francuska leksikografija na hrvatskom ili srpskom i slovenskom jeziku do 1914. godine. Zagreb 1952, 84, 87–88, 103–107. — Potpuniju lit. do 1940. vidi u Leksikonu pisaca Jugoslavije, 1. Novi Sad 1972, 22–23.
 
Valentin Putanec (1983)