BUDISAVLJEVIĆ, Julije

BUDISAVLJEVIĆ, Julije, kirurg (Slavonska Požega, 2. III 1882 — Innsbruck, 5. V 1981). Sin je Bude, književnika i publiciste. Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Gospiću, studij medicine završio u Innsbrucku 1907. Tamo je radio na kirurškoj klinici prof. Schloffera, najprije kao volonter potom kao asistent. Na poziv Srpskoga crvenog krsta vodio je za balkanskih ratova rezervnu bolnicu u Beogradu. Do 1915. šef je kirurške grupe innsbruške klinike na istočnoj fronti, a po završetku I svjetskog rata (ne želeći primiti austrijsko državljanstvo) dolazi u Zagreb. U svibnju 1919. imenovan je redovitim profesorom kirurgije na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, gdje je njegovim nastojanjem 1921. osnovana kirurška klinika. Nastavu je otpočeo predavanjem Razvitak kirurgije zadnjih decenija i njeno današnje stanje. Od 1920. bio je redoviti član Zemaljskoga zdravstvenog vijeća, od 1925. potpredsjednik Zbora liječnika Hrvatske i predsjednik Kirurške sekcije Zbora. Šk. god. 1927/28. bio je dekan Medicinskog fakulteta. Sredinom 1944. iz političkih je razloga umirovljen, no nakon oslobođenja opet radi u Klinici (koja u kolovozu 1946. seli na Rebro) i tu ostaje do umirovljenja 1953. — Iskustvo stečeno za balkanskih ratova B. je objavio u časopisima Liječnički vjesnik (1913, 1914) i Wiener klinische Wochenschrift (1913). Poslije se bavio abdominalnom kirurgijom, napose problematikom peptičkog ulkusa (Liječnički vjesnik, 1925; Medicinski pregled, 1927; Internationaler ärztlicher Fortbildungskursus, Jena 1930), zatim problematikom kirurškog liječenja ehinokoka (Liječnički vjesnik, 1930) i operativnim liječenjem strume. Rad na Klinici unaprijedio je uvođenjem novih operativnih postupaka, a osnovao je i centar za izobrazbu kirurških kadrova u Hrvatskoj. U povodu 50-godišnjice osnutka Medicinskog fakulteta u Zagrebu imenovan je počasnim doktorom medicinskih znanosti zagrebačkog Sveučilišta (1968).