BUDIŠIĆ, Franko, promicatelj glagoljske knjige (XV/XVI st.). U izvorima se spominje od 1492. do 1506. kao zastupnik i prior pavlinskog samostana i crkve Sv. Marije u Zažićnu (danas Pazarište) pri uvođenju pavlina u posjed zemalja na području Bužana i Hrvatskoga primorja. Nakon krbavske katastrofe 1493. zajedno s pavlinima iz Zažićna sklanja se u samostan u Novome u Vinodolu, gdje potiče pisanje II novljanskog brevijara, dovršenog 1495. Pisac Brevijara, pop Martinac, spominje ga u dvama zapisima ističući njegovo podrijetlo: »běše... priur v kloštri blagi muž Franko po imeni Budišić, plemenom Mogorović«. Vrativši se u Zažićno, obnavlja samostanski posjed darovnicama različitih Mogorovića (1499) i kneza Anža Frankapana (1500) te kupovinom zemljišta (1506). Njegova djelatnost izrasta iz pavlinskih nastojanja oko izgradnje drevne Buške župe kao gospodarskoga i glagoljaškoga kulturnog središta srednjovjekovne Hrvatske te obnove života u opustošenim ličkim i krbavskim krajevima nakon turskih provala.
LIT.: I. Kukuljević Sakcinski: Listine hrvatske, 1. Zagreb 1863, 149, 156 176, 178, 181 190. — J. Vajs: Najstarši breviar chrvatsko-hlaholsky. Praha 1910; str. XXVI. — I. Milčetić: Hrvatska glagoljska bibliografija. Dio 1. Opisi rukopisâ. Starine, 1911, 33, str. 63. — N. Klaić: Lika u srednjem vijeku. Lika; 1974, 1, str. 123. — M. Pantelić: II novljanski brevijar iz g. 1495 (uvod u faksimilirano izd. Zagreb—Graz 1977, 31–32). — E. Hercigonja: Nad iskonom hrvatske knjige. Zagreb 1983, 254–256.
Marija Pantelić (1989)
