ADAMOVIĆ, Vicko

ADAMOVIĆ, Vicko, pedagog i povjesničar kulture (Dubrovnik, 1838 — Dubrovnik, 9. I 1919). Osnovnu školu i pedagoški tečaj pod upravom Nike Arbanasa završio je u Dubrovniku. Kratko vrijeme službovao je u Janjini (Pelješac), a zatim studirao prirodne znanosti na Pedagogiumu u Beču. Službovao je u Rovinju do 1869, kad je postavljen za upravitelja dubrovačke Muške pučke škole, spojene s dvogodišnjom realkom. Upravljao je i dubrovačkom pomorskom školom od 1869. do 1875. God. 1875–1883. bio je kotarski školski nadzornik. — Intenzivno je proučavao dubrovačke starine te napisao više monografija (Župa, Gruž, Rijeka Dubrovačka) i studija (O trešnjama grada Dubrovnika, O dubrovačkim bedemima, Dubrovčani izvan zavičaja). Najvažnije mu je djelo Gragja za povijest dubrovačke pedagogije. Poznavao je dobro talijanski jezik i surađivao u talijanskim časopisima, pa ga je talijanska Accademia della Crusca izabrala za svog člana. Radove o dubrovačkim starinama objavljivao je u časopisima: Manuale del regno di Dalmazia (1874), Slovinac (1882), Narodni list (1888, 74), Bratstvo (1902), Dubrovnik (1902), Srđ (1902, 1903), Cetinjski vjesnik (1909, 1910), List dubrovačke biskupije (1915, 1916, 1919), Prava Crvena Hrvatska (1916); pedagoške radove u listovima: Naredbeni list za učione Kraljevine Dalmacije (1881), Hrvatski učitelj (1883), Zora (1885) i Nastavnik (1902). Pod pseudonimom Učitelj ispod Srgja objavio je Zrnca za pedagogično-didaktični rječnik u zadarskomu pedagoškom časopisu Zora (1884, 1886). Osnovao je Pokrajinski školski muzej u Dubrovniku 1889, u sklopu Muške pučke škole. Imao je bogatu knjižnicu i zbirku dubrovačkih novaca. Zaslužan je za uspjeh IV pokrajinske učiteljske konferencije, održane u Dubrovniku 1888. God. 1883. biran je za pravog člana Hrvatskoga pedagoško-književnog zbora. — Adamović slovi kao jedan od najzaslužnijih i najboljih pedagoga i pučkih učitelja u Dalmaciji svog vremena.