Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

ADAMOVIĆ ČEPINSKI, Ivan Kapistran I, vlastelin (Varaždin 23. X 1720. ili Pečuh, 21. X 1726 — Čepin, 4. XII 1808). Sin Martina, upravitelja beljskih dobara, i Anastazije Czindery de Nagy Alád. Učio je pravo. Oženio se Juditom Saić, kćerkom križevačkog podžupana koja je u miraz donijela posjede Svetu Jelenu, Majkovec, Imbrionec, Đelekovec i Kanižu. Već je 1750. pravnik u službi barunaMarka Pejačevića; 1752. postaje službenik, 1754. veliki bilježnik, a 1758–1766. je podžupan Virovitičke županije. Od 1754. do 1765. sudjeluje u radu Hrvatskog i Ugarskog sabora. Kraljevski savjetnik postaje 1762. Marija Terezija mu je 1765. dodijelila dobro Čepin za zasluge u novačenju i opremi vojske dok je bio podžupan. Pridjevak Čepinski dobio je 1770. Posjede Erdut, Aljmaš, Sarvaš, Tenje u Slavoniji, Sveti Lovro i Novo selo u Bačkoj kupio je od grofa Ivana Pálffyja i platio veliku svotu od 340 000 forinti. Tim posjedima je od 1751. upravljao Ivanov stric Franjo. God. 1776–1780. imao je u zakupu valpovačko vlastelinstvo. Svojim dobrima prestao je upravljati 1800. te ih oporukom ostavio sinovima: Čepin (čepinska grana) Pavlu (1760–1809), Erdut, Aljmaš i Tenje (tenjska grana) Antunu (1762–1829), te Svetu Jelenu Roku Korneliju (1764–1801). Povremeno je živio u svojim kućama u Osijeku, Čepinu i Varaždinu. — Kao veliki bilježnik Virovitičke županije istaknuti je provoditelj Slavonskog urbara Marije Terezije koji je on preveo na hrvatski. Da bi poboljšao upravu dobara, napisao je Regulamentum domaniale (objavio J. Bösendorfer) za upravnika posjeda Svete Jelene. Tekst je zanimljiv ne samo kao prvorazredni izvor za zemljišne odnose u Slavoniji već i kao jezični spomenik jer ga za kajkavsko područje piše ikavac. Na posjedima je »prvi na veliko započeo saditi konoplju, prvi u svjetskoj ekonomiji pronašao metodu suhog močenja i 1765. podigao prvu užarnicu« (Bösendorfer). Proizvedenu užad je preko Tirola prodavao u Amsterdamu ali zbog nesavršenosti postupka užad nije izdržala morsku sol tako da je taj posao bio prekinut. Prokopao je sarvaški kanal i odveo vodu sa zemljišta u Tenju. Izgradnju gimnazije u Osijeku pomogao je s 10 000 forinti. Pokopan je u čepinskoj crkvi koju je i sagradio (posvećena je 11. VI 1769). Njegov je dnevnik, poznat u drugoj pol. XIX st., zagubljen, sačuvani su ostaci njegove prepiske i dio bogate gospodarske knjižnice.

LIT.: Josip Bösendorfer (Dr. J. B.): Ivan Kapistran Adamovich Čepinski stariji. Hrvatska obrana, 14(1915) 180, str. 1–2. — Isti: Agrarni odnosi u Slavoniji. Zagreb 1950, 206–258 (s tekstom Regulamentuma ...). — Lazar Pejić: Jugoslovenski merkantilisti. Smederevo 1979, 151–153.
 
Redakcija (1983)