BUJOVIĆ, Vicko
traži dalje ...BUJOVIĆ, Vicko, ratnik i pomorac (Perast, 21. I 1660 — Perast, 6. V 1709). Kao ratnik istaknuo se za morejskog rata (1684–99), posebno u bitki kod utvrde Soúdha na Kreti 1686, pa u osvajanju Herceg-Novoga 1687. i prvom mletačkom osvajanju Trebinja 1689, gdje je kratko zapovijedao mletačkom posadom. God. 1694. ratuje na navi »Santa Croce« u sklopu mletačke eskadre u albanskim vodama. God. 1695. i poslije guverner je flotile u službi Venecije, štiteći njezine trgovačke plovne putove od gusarskog brodovlja. Ujedno je ometao plovidbu i pljačkao terete s dubrovačkih brodova. Sudjeluje i u mletačkoj blokadi Dubrovnika. Dubrovčani su ga 1699. osudili na smrt (ako bude uhvaćen). Od 1694. bio je i kapetan Perasta, te je 1700. isposlovao u Mlecima dva naoružana jedrenjaka za pomoć gradu protiv gusara i njima od 1701. zapovijedao. God. 1704. Venecija mu je za ratne zasluge dodijelila feud Kumbor kod Herceg-Novoga i nasljedni kneževski naslov (»conte feudatorio«). God. 1708. Peraštani su ga svrgnuli s kapetanskog položaja, a potom je ubijen u uličnom sukobu. Bujovićevu padu pridonijele su i Zmajevićeve optužbe za havariju »Santa Croce« 1700. te sukobi sa sugrađanima. O tim je zbivanjima svjedočanstvo ostavio Marko Martinović u spisu Sull’uccisione del Buiovich (1709–10), koji je preveo i objavio P. Butorac 1952. Ranije je isti Marko Martinović Bujoviću posvetio pjesmu Giustissima Relazione dell’assedio ed aquisto di Castelnuovo... (Venecija 1698), potpisavši je pseudonimom Conte di Combur. U povodu Bujovićeve smrti korčulanski pjesnik Petar Kanavelić ispjevao je prigodnicu, u kojoj hvali Bujovića i upućuje prijekor Peraštanima. Pjesma je sačuvana u više prijepisa, a 1961. objavio ju je M. Pantić pod naslovom Smrt prijeka i nemila prisvijetloga Viska Bujovića u Perastu. Podatke o Bujoviću sadržava i dnevnik ruskog diplomata P. A. Tolstoja (1645–1729), koji se 1698. susreo s Bujovićem u Herceg-Novom i u Perastu. Dnevnik je objelodanjen u časopisu Russkij arhiv (Moskva 1888), a dio s podacima o Bujoviću objavio je 1974. P. V. Kovačević. O Vicku je pjevao i A. Kačić Miošić. G. Brajković i M. Milošević u antologiji Proza baroka (Titograd 1978), uvršćujući Bujovićev tekst naredbe o načinu plovidbe i ponašanju pomoraca od 29. III 1695. te njegovo pismo bivšem hercegovačkom i beogradskom mitropolitu Savatiju Ljubibratiću od 16. VII 1707, navode da B. nije ostavio veću pismenu ostavštinu. Zbirka dokumenata o Bujoviću pohranjena je u Istorijskom arhivu u Kotoru, a njegov portret (pripisuje se Tripu Kokolji) u Muzeju grada Perasta. M. Montani navodi, prema izvorima iz XIX st., da se tada u crkvi Sv. Ivana u Perastu nalazila slika s prizorom Isusova krštenja s likovima Sv. Ivana i donatora Bujovića. — Brajković i Milošević ocjenjuju Bujovića kao čovjeka od akcije, organizatora, vojnika, koji svojim djelovanjem pridonosi znatnomu trgovačkom razvitku Perasta, sa smislom za nabavku umjetničkih predmeta, ali i za zametanje javnih skandala u gradu.
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.
BUJOVIĆ, Vicko. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 25.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/3091>.