Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

BUKOVAČKI, Franjo (Bocouazkhi, Buckouatski, Bucouazky, Vkouatsky), sudionik u zrinsko-frankapanskoj uroti (Gornja Lomnica, ? — negdje u Turskoj, nakon 1678). Sin Ladislava. Jedna od najpovjerljivijih ljudi Petra i Nikole Zrinskog. Sudjelovao u ratu protiv Turaka 1663/64. Godine 1664. pregovarao u Veneciji s francuskim poslanikom P. de Bonsyjem nastojeći pridobiti Francusku za pomoć hrvatskim velikašima u sukobu s Habsburgovcima. Od Zrinskih je 1667. dobio posjede na obroncima Plešivice, iznad Jastrebarskog: Bukovac, Lanišće i Gornje Volavje (danas Bukovac Svetojanski, Lanišće i Volavje), a imao je i druge posjede. God. 1669. bio je kapetan tvrđave Središće na Kupi. Nakon neuspjeha s Francuzima Zrinski je po njegovu nagovoru pristao na savez s Turcima. Pregovore, s velikim ovlastima Zrinskih, vodio je u Solunu sa sultanom Mehmedom IV i na Kandiji tijekom prosinca 1669. Za tajne ponude hrvatskih velikaša saznao je habsburški poslanik na turskom dvoru I. Casanova i izvijestio o tome Beč. Preko vještog poslanika bečki dvor je, prije Zrinskog, saznao za sve što je postigao Bukovački u Turskoj. Njega je turska vlada otpustila s obrazloženjem da će Zrinski dobiti odgovor preko bosanskog paše. Tursku je napustio 17. II 1670, uvjeren da je uspio u pregovorima, a samo nekoliko dana nakon njegova odlaska Casanova je izvijestio bečki dvor da veliki vezir ne namjerava ući u rat s Austrijom zbog saveza s Petrom Zrinskim. Beč je dobio dovoljno vremena da u tajnosti pripremi udar protiv zavjerenika u Hrvatskoj. Ne znajući za tajna utanačenja na turskom i habsburškom dvoru, B. se i sam dao na podizanje ustanka u Turopolju i Banskoj krajini. U trenutku konačna sloma prebjegao je u Tursku. Nakon pogubljenja Zrinskog i Frankapana (30. IV 1671) B. se odbio vratiti u domovinu iako ga je car Leopold I, na zauzimanje generala J. J. Herbersteina, pomilovao 16. VII 1671. i vratio mu imanja. Jedno vrijeme bio je zapovjednik turske granične tvrdave Cernik. God. 1673. nalazio se u Drinopolju (danas Edirne). Posljednji put spominje se 1678. u pismu fra Luke Imbrišinovića zagrebačkom biskupu Martinu Borkoviću. S njim izumire rod Bukovačkih.

LIT.: F. Rački: Izprave o uroti bana P. Zrinskoga i kneza Fr. Frankopana. Zagreb 1873, 53, 58, 67, 69, 71–73, 80–82, 85, 91, 96, 102, 110, 120, 129–132, 137, 142, 145, 161–163, 170, 188, 207, 210, 222, 226–237, 245–246, 255, 257, 280–281, 286–298, 316, 332, 338, 359, 377–384, 388–391, 396, 401, 404, 407, 414, 417–418, 423, 426, 441–442, 446, 451–452, 457–463, 467–468. 473–481, 484, 489, 496–501, 505–509, 512–513, 521, 523, 572. — R. Lopašić: Novi prilozi za poviest urote bana Petra Zrinskoga i kneza Franje Krste Frankopana. Starine, 1891, 24, str. 89–94, 108. — F. Sišić: Posljednji Zrinski i Frankopani na braniku domovine. Posljednji Zrinski i Frankopani (zbornik, Zagreb 1908), 68–69, 74–86, 89–92, 94, 98, 100, 102–107, 112, 117, 123. — Isti: Pregled povijesti hrvatskoga naroda. Zagreb 19623.
 
Redakcija (1989)