BUKOVAČKI, Franjo

BUKOVAČKI, Franjo (Bocouazkhi, Buckouatski, Bucouazky, Vkouatsky), sudionik u zrinsko-frankapanskoj uroti (Gornja Lomnica, ? — negdje u Turskoj, nakon 1678). Sin Ladislava. Jedna od najpovjerljivijih ljudi Petra i Nikole Zrinskog. Sudjelovao u ratu protiv Turaka 1663/64. Godine 1664. pregovarao u Veneciji s francuskim poslanikom P. de Bonsyjem nastojeći pridobiti Francusku za pomoć hrvatskim velikašima u sukobu s Habsburgovcima. Od Zrinskih je 1667. dobio posjede na obroncima Plešivice, iznad Jastrebarskog: Bukovac, Lanišće i Gornje Volavje (danas Bukovac Svetojanski, Lanišće i Volavje), a imao je i druge posjede. God. 1669. bio je kapetan tvrđave Središće na Kupi. Nakon neuspjeha s Francuzima Zrinski je po njegovu nagovoru pristao na savez s Turcima. Pregovore, s velikim ovlastima Zrinskih, vodio je u Solunu sa sultanom Mehmedom IV i na Kandiji tijekom prosinca 1669. Za tajne ponude hrvatskih velikaša saznao je habsburški poslanik na turskom dvoru I. Casanova i izvijestio o tome Beč. Preko vještog poslanika bečki dvor je, prije Zrinskog, saznao za sve što je postigao Bukovački u Turskoj. Njega je turska vlada otpustila s obrazloženjem da će Zrinski dobiti odgovor preko bosanskog paše. Tursku je napustio 17. II 1670, uvjeren da je uspio u pregovorima, a samo nekoliko dana nakon njegova odlaska Casanova je izvijestio bečki dvor da veliki vezir ne namjerava ući u rat s Austrijom zbog saveza s Petrom Zrinskim. Beč je dobio dovoljno vremena da u tajnosti pripremi udar protiv zavjerenika u Hrvatskoj. Ne znajući za tajna utanačenja na turskom i habsburškom dvoru, B. se i sam dao na podizanje ustanka u Turopolju i Banskoj krajini. U trenutku konačna sloma prebjegao je u Tursku. Nakon pogubljenja Zrinskog i Frankapana (30. IV 1671) B. se odbio vratiti u domovinu iako ga je car Leopold I, na zauzimanje generala J. J. Herbersteina, pomilovao 16. VII 1671. i vratio mu imanja. Jedno vrijeme bio je zapovjednik turske granične tvrdave Cernik. God. 1673. nalazio se u Drinopolju (danas Edirne). Posljednji put spominje se 1678. u pismu fra Luke Imbrišinovića zagrebačkom biskupu Martinu Borkoviću. S njim izumire rod Bukovačkih.