BULIĆ, Karlo

traži dalje ...

BULIĆ, Karlo, glumac (Trst, 12. V 1910 — Beograd, 19. X 1986). Podrijetlom Poljičanin. Brat Bruna, slikara. Srpsku pravoslavnu školu pohađao u Trstu (1918–20), srednju klasičnoga smjera u Bresci (Lombardija, 1920–26), gimnaziju u Trstu (1926–29). Od 1930. do 1935. dobrovoljac je u Jugoslovenskom vojnom vazduhoplovstvu u Beogradu. Krajem 1935. pristupio je putujućoj kazališnoj trupi Stjepana Piseka u Cavtatu a poslije i Povlašćenom pozorištu »Talija«. Kazališne sezone 1941/42. postaje član banjalučkog kazališta. Od 1942. do 1944. glumac je Hrvatskoga državnog kazališta za Primorje u Dubrovniku. Početkom lipnja 1944. priključuje se Kazališnoj družini NOO-a na Lastovu. Nakon predstavâ na oslobođenom dijelu Korčule i Pelješca dolazi preko Visa u Split, gdje se 1945. formira Kazalište narodnog oslobođenja Hrvatske, koje iste godine u oslobođenom Zagrebu izvodi Najezdu L. M. Leonova. Sezone 1946/47. član je Narodnog kazališta u Splitu, a od 1947. do umirovljenja 1972. član Jugoslovenskoga dramskog pozorišta u Beogradu. Predavao je na Akademiji za pozorišnu umetnost u Beogradu te nastupao na filmu i TV. Iako nije studirao glumu, nastupi u komedijama, vodviljima i operetama putujućih družina, omogućili su potpun razvitak njegova glumačkog talenta, posebice u karakternim ulogama. Istaknuo se već u prvim profesionalnim nastupima u Dubrovniku kao Popiva (Nepoznati autor, Komedija od fantazija), u Splitu kao Lovro Kalebić (Nepoznati autor, Ljubovnici), Župnik (I. Cankar, Kralj Betajnove), Šmaga (A. N. Ostrovski, Bez krivnje, krivi), Lenbach (M. Krleža, U agoniji) te u operetama Šišmiš (J. Strauss), Zemlja smiješka (F. Lehár). Glumačku zrelost potvrdio je u Jugoslovenskomu dramskom pozorištu ulogama Dunda Maroja (M. Držić, Dundo Maroje; Državna federalna nagrada FNRJ, 1949) zatim kao Lenbach (M. Krleža, U agoniji), Toni (C. Goldoni, Ribarske svađe), Corbaccio (B. Jonson, Volpone), Knez (I. Vojnović, Dubrovačka trilogija), General Lukić (M. Matković, Na kraju puta), Biskup (R. Marinković, Glorija; Sterijina nagrada, 1957), Grof Šabelski (A. P. Čehov, Ivanov), Gospar Lovro (M. Benetović, Hvarkinja), Valent (Krleža, Na rubu pameti), Tatarin (M. Gorki, Na dnu). Nastupao je i na Dubrovačkim ljetnim igrama kao Brabancio (W. Shakespeare, Othello), Biskup (R. Marinković, Glorija), Knez, Gospar Luco (I. Vojnović, Dubrovačka trilogija). Više puta glumio je i na filmu. God. 1947. asistent je režije V. Afriću pri snimanju filma Slavica u kome je glumio talijanskog oficira i šefa tajne policije. Zapažene su mu uloge u filmovima Jezero R. L. Đukića, Major Bauk N. Popovića, Zle pare V. Stojanovića, Dan četrnaesti Z. Velimirovića, kao i na TV: Poezija od rastanka, Istarska rapsodija, Libar Marka Uvodića, Čovik i po, Kapelski kresovi, Ustrijelite Kastora, a široku je popularnost stekao TV serijom Malo misto, glumeći starog liječnika.

LIT.: H. Klajn: Na dnu u Jugoslovenskom dramskom pozorištu. Revija, 1953, 1. II. — T. Anić: Neka sjećanja na Kazališnu družinu. Dubrovnik 1954, 9. — S. Selenić: Četvoro novih. Borba, 23(1958) 20. II. — R. Jovanović: Dubrovačka trilogija na beogradskoj sceni. Književne novine, 9(1958), 7. II. — Jugoslovenski teatarski vremeplov. Scena, 13(1977) 2, str. 41, 48. — P. Anagnosti: Gluma, vječita škola. Borba, 65(1986) 21. X. — M. Belović: Karlo Bulić. Politika, 83(1986) 21. X. — D. Foretić: Adio doktore Luigi! Vjesnik, 46(1986) 21. X. — I. D.: In memoriam Karlo Bulić. Večernji list, 30(1986) 21. X. — M. Benović: Neponovljivi dotur Luigi. Studio, 1987, 8–14. V, str. 20–22.
 
Vesna Cvjetković-Kurelec (1989)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

BULIĆ, Karlo. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/3132>.