BURIĆ, Marijan

BURIĆ, Marijan, skladatelj (Podšpilje na Visu, 20. I 1913 — Zagreb, 8. X 1979). Studirao je kompoziciju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu kod Frana Lhotke i Franje Dugana; diplomirao 1938. Službovao najprije kao srednjoškolski profesor glazbe u Gospiću i Splitu. Uz to je od 1939. bio u Splitu zborovođa Hrvatskoga glasbenog kulturnog društva Zora. Početkom rata pristupio je NOP-u. Od 1943. u izbjegličkom je logoru u El Shattu dirigent Zbora jugoslavenskog zbjega, zatim vodi zbor Kazališta narodnog oslobođenja za Dalmaciju. Po završetku rata postaje prosvjetni izaslanik pri Oblasnom narodnooslobodilačkom odboru u Splitu te nastavnik i direktor Muzičke škole, a od 1946. do umirovljenja 1972. profesor je Muzičke škole »Vatroslav Lisinski« u Zagrebu. Usporedo je bio urednik muzičkih izdanja Glasa rada (gotovo stotinu djela pedesetorice jugoslavenskih autora) te suurednik Muzičkih novina (1948) i Muzičke revije (1950–51). Pisao je glazbene kritike, prikaze, članke i studije u dvadesetak dnevnika i časopisa (Novo doba, Slobodna Dalmacija, Borba, Naprijed, Narodni list, Vjesnik, Studentski list i dr.). Skladao je u početku djela za orkestar (Slike sa sela, 1936; Suton, 1937; Scherzo, 1938) i za komorne sastave (3 gudačka kvarteta) no više su ga zanimali vokalni oblici povezani s riječju, osobito s tekstovima o revolucionarnim i socijalnim temama. U tom je žanru skladao ponajprije brojne zborove (Akordi s periferije, Proljetna rapsodija, Crnogorske ustaničke) i solo-popijevke, među kojima su osobito uspjele popijevke na čakavske stihove – Galeotova pesan, Pipa, Zaspao je lipi Ive, Nonić i nona, Mat sinu. Za rata i u poratnom razdoblju komponirao je više masovnih pjesama (Nava zora, Hajd’ u boj, i dr.) a poslije je dovršio opsežan kantatni ciklus Niknuti iz praha (1954; nagrađena 1976. nagradom »4. Jul«) i Kantatat iseljenika (1962). Dječjoj glazbi posvetio je više raznovrsnih djela – 2 baleta Kuca sat (1946) i Dvanaest braće (1947), 2 klavirske suite Djeca u maju (1946) i Omladinska (1946) i niz zborova (većina sakupljena pod naslovom Radost mladih), a muzičkom kazalištu operu Seljačka buna (1941). Burićeva je glazba u osnovi tonalna, mjestimice prepletena neobičnim harmonijskim rješenjima i većinom bliza duhu i obilježjima narodnog melosa Dalmacije i Istre. — Kao pedagog B. se u poratnom razdoblju zauzimao za reformu muzičkog školstva pa je i napisao nekoliko priručnika koji su ostali u rukopisima (Intonacije intervala; Pitanja iz muzičke teorije i dr.).