BUŠIĆ, Ivan

BUŠIĆ, Ivan (Rosso, Roša), hajdučki harambaša (Donji Vinjani, oko 1745 — Ilijino polje između Stoca i Popova polja, 1. IV 1783). Njegove veze s harambašom Stankom Radovićem Sočivicom, prijateljevanje i sukob s kadijom u susjednoj Hercegovini, Ali-begom Sukljaševićem, čijeg je sina Ahmeta ubio da osveti svoga brata Mijata, odvele su Bušića u Sočivičinu družinu, kojoj je 1765. postao harambašom. Hajdukovao je, obično napadajući karavane, od Glamoča i Kupresa do Mostara i Stoca. Prije 1776. bio je 2–3 godine konjanik plaćenik u Italiji, a 1778. u Rimu, čini se, papinski vojnik. Otplovivši engleskim brodom iz Livorna, pao je u španjolsko zarobljeništvo gdje je ostao 3 mjeseca. Ukrcao se u Cádizu na brod Petra Dabovića iz Dobrote i na njemu plovio dvije godine, obišavši sjevernu Afriku i zapadnu Evropu. Dok je bio u španjolskoj službi, zarobili su ga Englezi u Gibraltaru, a zatim je preko Rima dospio u Napulj u kraljevsku službu. God. 1782. vratio se u domovinu, gdje je već iduće godine ubijen. Njegova zanimljiva pojava, hajdučka sposobnost i pustolovan život ostavili su traga u turskim i mletačkim dokumentima i narodnim pjesmama: Narodne junačke pjesme iz Bosne i Hercegovine (Sarajevo 1915), Junačke narodne pjesme iz Imotske krajine (Šibenik 1939) i dr. Bušićeve posljednje trenutke opisao je I. Andrić u pripovijesti Ispovijed. Zbog crvene kose u mletačkim dokumentima zvan Rosso a u narodnim pjesmama Roša.