Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

BUZAD, Ivan de (Buchad, Butcad), splitski nadbiskup (prva pol. XIII st. — ?, 1294). Podrijetlom je iz ugarske plemićke obitelji. Bio je franjevac. Splitskim nadbiskupom postao je krajem 1266. Nastojao je Splitu i splitskoj crkvi povratiti izgubljene posjede i područja. Tako je 1271. tražio Ninskoj biskupiji prepušten dio Splitske nadbiskupije, ali kad je ninski biskup iznio svoje gledište, povukao je kod kralja već uložen zahtjev. U sukobu Splita i Trogira 1275. zbog sela Ostrog putovao je na dvor kao predstavnik Splićana i od kralja Ladislava isposlovao povelju kojom je spor bio riješen u prilog Splitu i splitskoj crkvi. Kao metropolit zahvaćao je u tada vrlo burne crkvene prilike u Šibeniku i ondje 1267. u pratnji drugih crkvenih uglednika sudio šibenskom arhiprezbiteru i još nekima zbog kršenja celibata. Od 1274. pa do kraja službe opirao se zahtjevu Šibenčana da kao metropolit prizna Šibensku biskupiju što su je tada osnovali i prvog biskupa. Popustio je pod pritiskom Šubićâ, iako je posebnim dokumentom svoje priznanje kao iznudeno proglasio ništavnim, što je poslije učinio i papinski legat Filip (1278) te ponovno sâm Ivan (1287). Sazvao je u Splitu dvije pokrajinske sinode. Zajedno s biskupima svoje metropolije sudjelovao je u posveti zadarske katedrale. Služio se naslovom »Dalmatiae, Croatiae Sclavoniaeque primas«. Poznat je i njegov pečat.

LIT.: D. Farlati: Illyricum sacrum, 3. Venetiis 1765, 280–294. — A. Matanić: De origine tituli. »Dalmatiae ac totius Croatiae primas« studium historico-criticum. Romae—Sublaci 1952, 74–75. — G. Novak: Povijest Splita, 1. Split 1957, 367, 383. — V. Blažević: Concilia et synodi in territorio hodiernae Jugoslaviae celebrata. Vicetiae 1967, 45–46.
 
Slavko Kovačić (1989)