Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

BUZANČIĆ, Boris, dramski glumac (Bjelovar, 13. III 1929). Gimnaziju je polazio u Zagrebu, Travniku i Bjelovaru a 1950. upisao se na zagrebačku Akademiju za kazališnu umjetnost. Studij glume završio je 1954. kada je i dobio prvi profesionalni angažman u netom otvorenom Zagrebačkomu dramskom kazalištu (danas Dramsko kazalište »Gavella«). God. 1966. prelazi u HNK u Zagrebu. — Pripadao je najmlađoj generaciji koja je s. B. Gavellom utemeljila Zagrebačko dramsko kazalište i sudjelovao kao student u jednoj od prvih predstava (Krležina drama U logoru, 1954). Glumačku osobnost izgradio je na kazališnoj teoriji koja koristi pobude iz suvremene lingvistike. Posebnim aktiviranjem jezika utapa središnju dramsku ideju u stihijnoj struji subjektivna govora dramskog lika. Široku skalu psihološki razrađenih likova ostvario je u Zagrebačkomu dramskom kazalištu: Brick (T. Williams, Mačka na vrućem limenom krovu), Vlado (M. Matković, Vašar snova), Willie Oban (E. O’Neill, I ledar dođe) Osvald (H. Ibsen, Sablasti), Hamlet (W. Shakespeare, Hamlet), James (H. Pinter, Kolekcija); u HNK: Rudolf (A. Kopit, Dan kada su kurve došle igrati tenis), Dorante (Moliere, Građanin plemić), Lenny (H. Pinter, Povratak), Hipolit (J. Racine, Fedra), Janković (A. Šenoa i I. Ivanac, Diogenes), Oliver (M. Krleža, Leda), Timon (Shakespeare, Timon Atenjanin), Trigorin (A. P. Čehov, Galeb), Hlapov (N. V. Gogolj, Revizor), Ugo (R. Marinković i K. Spaić, Kiklop), Kralj (Marinković, Inspektorove spletke), Dr Ninković (B. Nušić, Gospođa ministarka), Olaf Knutson (M. Krleža, Banket u Blitvi), Orsat (I. Vojnović, Dubrovačka trilogija), Philinte (Moliere, Mizantrop), a u Splitu se istakao u ulozi Vjekoslava Afrića (S. Šnajder, Hrvatski Faust). U Teatru ITD sudjeluje od 1966, a zapaženije su mu uloge: Pjevač (A. Šoljan, Dioklecijanova palača), Šef (G. Grass, Plebejci uvježbavaju ustanak), Čovjek Č (S. Beckett, Komedija), Tino Belcredi (L. Pirandello, Henrik IV), Winston Smith (G. Orwell i N. Puhovski, 1984), Vitez (Šoljan, Romanca o tri ljubavi). Sudjelovao je u dramskom programu Dubrovačkih ljetnih igara (1954, 1957, 1964–67, 1972, 1973) i u Teatru ’79. God. 1988. dobio je nagradu »Vladimir Nazor« za najbolja glumačka ostvarenja u protekloj godini: za ulogu Farolera u Šoljanovu Bardu i Martina Schneidera u Simonovom komadu U mom ili tvom stanu. Prve manje filmske uloge odigrao je kao student glume (Ciguli Miguli B. Marjanovića, 1952. i Koncert B. Belana, 1954), prvu glavnu ulogu igrao je u filmu Opsada B. Marjanovića 1956. Odonda je ostvario više od dvadeset uloga, najčešće glavnih u filmovima vodećih hrvatskih i jugoslavenskih redatelja (H-8, Partizanske priče, Pustolov pred vratima, Kad čuješ zvona, Put u raj, U gori raste zelen bor, Timon, Užička republika, Godišnja doba, Tajna Nikole Tesle i dr.). Od prvih dana televizije nastupao je u više televizijskih drama (Šarena kravata, Leda, Apolon iz Bellaca, Šagrenska koža, Zlatni mladić) i serija (MB 21, Stoljetna eskadra, Veliki i mali, Velo misto).

LIT.: Dubrovnik festival 1950/1974. Dubrovnik 1974. — G. Paro: Improvizacija i nepredvidivost. Scena, 10(1974) 2/3, str. 121. — N. Batušić: Drama i pozornica. Novi Sad 1975, 48, 79, 89, 90, 182, 197. — V. Mađarević: Otvorene igre. Zagreb 1978, 162. — P. Selem: Kutija od vremena. Zagreb 1978, 194. — Isti: Kraj različitosti. Prolog, 11(1979) 39/40, str. 102. — Isti: Otvoreno kazalište. Zagreb 1979, 67, 68. — P. Brečić: O Borisu Buzančiću. Scena, 18(1982) 3, str. 129–132. — F. Pašić: Sa Borisom Buzančićem. Ibid., str. 103–128.
 
Igor Mrduljaš i Ivo Škrabalo (1989)