BYLICA, Marcin

traži dalje ...

BYLICA, Marcin (Marcin iz Olkusza), astronom, astrolog i liječnik (Olkusz kraj Krakowa, 1433. ili 1434 — Budim, 1493). Studirao je na Krakowskom sveučilištu od 1452. God. 1456. tu je postigao bakalaureat, a 1459. postao je magistar. Boravio je u Italiji 1461–66. Tu je stupio u službu kardinala Pietra Barba. Kad je 1464. Pietro Barbo postao papa Pavao II, nastavio je službu kao njegov astrolog. Janus Panonius (Ivan Česmički) je u Rimu 1465. upoznao Bylicu i nagovorio ga da prihvati mjesto profesora na novoosnovanom sveučilištu Academia Istropolitana u Požunu (Bratislava). Izgleda da je 1466. B. došao u Mađarsku. Te godine ga je Ivan Vitez imenovao goričkim arhiđakonom, a potom zagrebačkim kanonikom. U proljeće 1467. bio je na dvoru Ivana Viteza u Ostrogonu (Esztergom), gdje je astronomu Regiomontanusu pomagao kod sastavljanja djela Tabulae directionum planetarum. Tada su zajednički izradili Figura coeli, zapravo horoskop novog sveučilišta. U jesen 1467. započeo je predavanja u Požunu, ali se zna da je u studenome te godine boravio i u Zagrebu, jer je 6. XI 1467. potpisan na jednom zagrebačkom kaptolskom zaključku. Bio je i osobni astrolog mađarsko-hrvatskog kralja Matijaša Korvina. U povodu pojave komete napisao je manju raspravu ludicium de cometa a. 1468, koju je dovršio 6. X 1468. U tom je tekstu pored tumačenja postanka kometa, na temelju njegova položaja, opisao događaje koji se mogu očekivati, osobito u mađarsko-hrvatskom kraljevstvu i susjednim zemljama. Po Byličinim uputama konstruktor Hans Dorn izradio je veliki nebeski globus i astrolab, a B. ih je oporučno ostavio Krakowskom sveučilištu. Također mu je ostavio i više rukopisa, od kojih je osobito važan prijepis Peuerbachova djela Theoricae novae planetarum, budući da je tom rukopisu dodao opis triju važnih astroloških metoda, a među njima i metodu dubrovačkog astrologa albanskog podrijetla Gjina Gazullija.

DJELA: Iudicium de cometa a. M.CCCC.LXVIII (u: F. Toldy, Analecta monumentorum Hungariae historicorum literariorum maximum inedita, 1. Pesthini 1862, 135–148).
 
LIT.: (F. Rački): Kanonik zagrebački Martin, astrolog kr. Matije Korvina. Vienac, 11(1879) str. 382–384. — L. Birkenmajer: Marcin Bylica z Olkusza oraz narzgdzia astronomiczne, które zapisal Uniwersytetowi Jagiellónskiemu w roku 1493. Krakow 1892. — Z. Ameisenowa: Globus Marcina Bylicy z Olkusza i mapy nieba na Wschodzie i Zachodzie. Wroclaw—Kraków—Warszawa 1959. — T. Przypkowski: Globus Bylicy i pierwsze nowoczesne mapy nieba. Kwartalnik Historii nauki i techniki (Warszawa), 6(1961) 4, str. 553–567. — J. Zathey: Martin Bylica z Olkusza, profesor Academie Istropolitany. Humanizmus a renezancia na Slovensku (Bratislava), 1967, str. 40–54. — L. L. Domonkos: The Polish Astronomer Martinus Bylica De Ilkusz in Hungary. The Polish Review, 13(1968) 3, str. 71–79. — M. Vargha i E. Both: Astronomy in Renaissance Hungary. Journal for the History of Astronomy (Chalfont St. Giles), 18(1987) 4, str. 279–283.
 
Žarko Dadić (1989)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

BYLICA, Marcin. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 25.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/3288>.