Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

CABIANCA, Francesco (Ca’ Bianca, pravo ime Francesco Penso), kipar (Venecija, 1665 — Venecija, 1737). Oko 1702/03. zbog bolesti, na savjet liječnika Giovannija Altmanna, napustio je Veneciju i otputovao u Dubrovnik. Usput se zaustavio u Splitu, gdje ga je venecijanski generalni providur Marino Zane dočekao i preporučio kapetanu broda na kojemu je C. plovio, Bokelju Marku Gregorini. U Dubrovniku je proveo godinu i pol kao gost vlasteoske obitelji Sorkočević. Prelazi 1703/04, u Kotor. Tu dobiva nekoliko većih narudžaba te otvara radionicu u kojoj su uz članove njegove obitelji radili i drugi mletački kipari i klesari, medu kojima se isticao Maffio Torresini. Oko 1708. vraća se u Veneciju, a 1711. radi reljefe u moćniku crkve Santa Maria Gloriosa dei Frari. Kako su mu narudžbe sve više opadale, pokušavao je pronaći posao u Goriziji i Padovi, ali bez mnogo uspjeha. Umro je u bijedi. — Glavna njegova djela na našoj obali nalaze se u Kotoru: skulptorska dekoracija riznice katedrale sa sarkofagom i skulpturom Sv. Tripuna, osam reljefa iz svečeva života i nizom kipova anđela u okviru toga prostora, koji je sâm arhitektonski riješio; glavni oltar crkve Sv. Klare s kipovima Sv. Franje i Sv. Klare te brojnim drugim većim i manjim skulpturama; glavni oltar crkve Sv. Josipa s kipovima Sv. Franje i Sv. Tripuna i više reljefa. Radove u riznici katedrale i u crkvi Sv. Klare obavio je na trošak kotorskog plemića Ivana Bolice i žene mu Vinke, rođ. Buća. Na temelju stilskih analogija pripisuje mu se oltar Gospe od Karmena u crkvi Male braće u Dubrovniku (izveden po narudžbi obitelji Sorkočević prije njegova boravka u Dalmaciji). U Dubrovniku je 1703. od benediktinskog opata Bernarda Sorkočevića dobio narudžbu za izradbu glavnog oltara crkve Sv. Jakova na Višnjici, koji nije sačuvan. U Veneciji je izradio među ostalim reljefe Krist na Golgoti, Skidanje s križa i Polaganje u grob u spomenutomu moćniku crkve dei Frari, Mučenje Sv. Šimuna i Jude na pročelju crkve tih svetaca, Nevjerovanje Tomino na pročelju crkve Sv. Tome; kipove Sv. Trojstva, Sv. Petra, Sv. Pavla i dr. u dvorištu samostana Frari, Sv. Ivana Evanđelista, Sv. Jakova i Sv. Andrije na pročelju crkve dei Gesuiti, Sv. Benedikta u crkvi S. Michele in Isola, Apolona u dvorištu palače Corner, Belone nad vratima Arsenala. Izradio je i kip Saturna za ljetni vrt u Lenjingradu. — U Cabiankinu opusu, u kojemu se osjećaju utjecaji nekih mletačkih kipara toga vremena (Torretto, Filippo Parodi, Pietro Baratta), najveću umjetničku vrijednost imaju reljefi u riznici kotorske katedrale i u riznici venecijanske crkve dei Frari. Svojim shvaćanjem biti barokne skulptorske koncepcije – njene grčevite dinamike, nervozna nemira i dramatike, sklonosti za igre svjetla i sjene, tendencije da se nametne prostoru – C. se najbolje izrazio u tim ciklusima kojima dominiraju osjećaj za valovit ritam, razigran i logičan tok pokreta, uravnoteženost kompozicije i povezanost s prostorom. Među kotorskim reljefima ističe se onaj sa skupinom koja kamenuje Sv. Tripuna u punom crescendu pokreta, onaj s konjima koji u punom zamahu trgaju tijelo mladoga mučenika, te onaj sa svecem što je privezan uza stup i okružen podivljalim krvnicima s bičevima (model u Aartsbisschoppelijk Museumu u Utrechtu). Na kotorskom oltaru Sv. Klare treba istaknuti veliku draperiju od žutog mramora koju drže anđeli i pred koju je C. vješto ukomponirao Bogorodičinu ikonu i kipove svetaca u potenciranom baroknom ritmu, a na kojoj je mramor dobio mekoću tkanine. Na oltaru Sv. Josipa posebno se ističe reljef Bijeg u Egipat, gdje je mramor dobio podatnost voska da bi izrazio lirizam prizora među procvalim stablima palma. Oltar dubrovačke crkve Male braće originalno je rješenje oltara kao okvira pale s raskošnim dekorativnim elementima i igrama raznobojna mramora. Lošije su mu skulpture svetaca i mitoloških figura, iz kojih izbija određena hladnoća i krutost. Potonji radovi pokazuju očito opadanje u kvaliteti.

LIT.: F. Jurić: Glavni oltar u franjevačkoj crkvi sv. Klare u Kotoru. Bulićev zbornik. Zagreb—Split 1924, 503–506. — I. Stjepčević: Katedrala sv. Tripuna u Kotoru. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 51(1930–34)(1940!) Pr., str. 22. — M. Milošević: Francesco Cabianca i njegovi suradnici u Kotoru. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 1959, 11, str. 118–135. — P. Vasić: Scultori veneziani nelle Bocche di Cattaro. Arte veneta, 13–14(1959–60) str. 120–126. — T. Temanza: Zibaldon (a cura di N. Ivanoff). Venezia-Roma 1963, 44–46. — K. Prijatelj: Marginalije uz neke umjetnine relikvijara kotorske katedrale. Starine Crne Gore, 3–4(1965–66) str. 30–40. — C. Semenzato: La scultura veneta del Seicento e del Settecento. Venezia 1966, 40–42, 108–109. — K. Prijatelj: Contributi per la scultura barocca a Ragusa (Dubrovnik), 2. Arte veneta, 24(1970) str. 241–243. — Isti: Studije o umjetninama u Dalmaciji, 3. Zagreb 1975, 92–99. — P. Cannon Brookes: A modello by Francesco Ca’ Bianca and a Note Concerning his Artistic Origins. Arte veneta, 30(1976) str. 189. — A. Horvat, R. Matejčić i K. Prijatelj: Barok u Hrvatskoj. Zagreb 1982.
 
Kruno Prijatelj (1989)