Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

CALCINA, plemićka obitelj u Zadru od XIII do XVIII st. U spisima se njezini članovi nalaze i u oblicima Calcena, Calchina, Calcigna, Calcina, Calzina, Chalcina, Galcigna, Galcina, Gauzigna, Kalcina. Podrijetlo obitelji nije poznato; od kraja XIII st. u zadarskim ispravama češće se susreću narodna imena ženskih članova (Tiha, Slava, Dobra, Stana, Desača i dr.). Prvi poznati član obitelji bio je Marinus, filius Petri Kalcine Jadrensibus (1239), a 1245. spominje se Petrus Calchina. Ivan je 1260. bio jedan od »rectores ciuitatis Jadre«. Jedan Johannes de Calcina zabilježen je u popisu zadarskog plemstva 1283. Cancio de Calcena bio je 1303. »iudex jadrensis«, a Paulus de Galcigna (Galcina, Gauzigna) »procurator comunis Jadre« (oko 1327–38) i vjerojatno isti Pavao »iudex arbitrum« (oko 1342/43). Službu »iudex examinator« obavljali su u Zadru 1341–47. Damjan, Martin i Ivan, a 1385. Caninus de Chalcina. Među zadarskim poslanicima u Mlecima u povodu predaje Zadra Mlečanima (1346) bio je i Marin, a Petar je talac u istom gradu (1414). Pavuli de Galcign(a) bio je jedan od donatora koji su 1326. dali izraditi škrinjicu za moći Svetog Krševana (u riznici zadarske katedrale Svete Stošije). Donat je 1. IV 1410. imenovan tumačem za hrvatski jezik u kancelariji zadarskoga kneza, a kada se on zahvalio na toj dužnosti, za glavnog tumača izabran je 3. I 1443. njegov sin Ivan, koji je 1439–92. bio zadarski notar (spisi u Historijskom arhivu u Zadru); kao tumač spominje se 1455, 1458. i 1468. U XVI i XVII st. Pavao (1579) i Grgur (1646) studirali su pravo u Padovi. Petar je bio u Zadru »cancelliere illirico« (1678–1716), a istu dužnost obavljalo je u tom gradu u XVII i XVIII st. još nekoliko članova obitelji. U drugoj pol. XVII st. isticao se u Zadru Grgur (umro 1693), knežev savjetnik (1660), fiskalni odvjetnik (1664) i predsjednik zadarske komore (kamerlengo, od 1670). Njegov nećak Antonio Girardin (Ghirardin) Calcina (umro 1775) bio je revizor financijskog poslovanja zadarskih bratovština i bavio se pitanjima poreznog sustava; 1708. imenovan je fiskalnim odvjetnikom, a 1709. kamerlengom. Uz to je od 1717. bio i »cancelliere delle lettere Illiriche«. U buntovnom pokretu dalmatinskih težaka na području Zadra, Šibenika i Kaštela (1736–40) štitio je interese svoje klase. Obitelj je izumrla potkraj XVIII st. Njihova zadarska palača bila je od 1811. u vlasništvu plemićke obitelji Carrara. — Na otoku Rabu živjela je od srednjeg vijeka do suvremenog doba obitelj Galzigna, koja je pripadala i niskom plemstvu. U Krku je 1318. zabilježen podatak o »terra olim Mauri de Calcina«.

LIT.: Obitelj. — L. Fondra: Istoria della insigne reliquia di San Simeone profeta che si venera in Zara. Zara 1855, 70. — C. G. F. Heyer von Rosenfeld: Der Adel des Königreichs Dalmatien. Nürnberg 1873, str. XIV, 32. — Š. Ljubić: Listine o odnošajih između Južnoga Slavenstva i Mletačke republike, 7–10. Zagreb 1882–1891. — G. Sabalich: Guida archeologica di Zara. Zara 1897, 92–93. — K. Jireček: Die Romanen in den Städten Dalmatiens während des Mittelalters, 3. Wien 1904, 12. — T. Smičiklas: Diplomatički zbornik, 4–17. Zagreb 1906–1981. — M. D. Grmek: Hrvati i Sveučilište u Padovi. Ljetopis JAZU, 1957, 62, str. 341–342, 344. — V. Cvitanović: Prilog poznavanju kulturne povijesti na zadarskom području (glagoljica). Radovi Instituta JAZU u Zadru, 10(1963) str. 336. — N. Klaić i I. Petricioli: Zadar u srednjem vijeku do 1409. Zadar 1976. — V. Jakić-Cestarić: Zadarska ženska osobna imena u XIII stoljeću. Radovi Centra JAZU u Zadru, 24(1977) str. 149, 158, 202, 208, 218, 221. — I. Pederin: Mjesto i uloga hrvatskog jezika u mletačkom Zadru i mletačkoj diplomaciji. Jezik 31(1984) 3, str. 74–76. — Ivan, notar. — L. Jelić: Zadarski bilježnički arkiv. Vjestnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva, 1(1899) str. 163. — T. Raukar: Zadar u XV stoljeću. Zagreb 1977.
 
Vjekoslav Maštrović (1989)