Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

CALVINI, Hrizostom (Calvi, Calvino, Calvinus Chrisostomus, Calvi Gallinus), dubrovački nadbiskup (Gemiliano, Calabria, 1494 — Dubrovnik, 1575). Stupio u Benediktinski red u Monte Casinu, gdje je stekao filozofsku, teološku i pravnu naobrazbu. Isticao se učenošću te bio premješten u samostan Sv. Grgura Velikog u Veneciji kao učitelj mladih redovnika. Posvetio se studiju grčkog i hebrejskog jezika. God. 1545. pozvan na Tridentinski koncil kao teološki stručnjak te bio veoma zapažen. Upoznao ga je dubrovački nadbiskup L. Beccadelli i doveo u Dubrovnik (1547), pošto je Senat isprosio od kapitula Sv. Justine uz Calvinija još tri redovnika. Vodstvo Mljetske kongregacije svoga Reda preuzeo je 1549. i dao se na obnovu dubrovačkih benediktinaca, spasivši udružene samostane od rasula koje im je prijetilo. Uređenje Mljetske kongregacije (prva kongregacija na svijetu koja se organizirala u krilu Benediktinskog reda) proveo je prema statutima Montecasinske kongregacije u suglasnosti s dubrovačkim Senatom. U samostanima C, promiče studij humanističkih znanosti, posebno studij klasičnih jezika i hebrejskog. Povećao je broj redovnika, a iz njegove škole izišli su mnogi učeni Dubrovčani, pisci i znanstvenici (M. Vetranović Čavčić, B. Gradić, M. Orbin, E. Kabužić i dr.). Bio je predsjednik Mljetske kongregacije, opat Sv. Marije na Mljetu, Sv. Jakova u Višnjici (gdje je primio prve isusovce s N. Bobadillom), Sv. Mihovila u Pakljenom. Prijateljevao s Beccadellijem. Senat ga je izabrao za nadbiskupa 1564, a papa Pio IV potvrdio imenovanje u listopadu iste godine. Ustoličen je 1565. Iste godine putuje u Kotor po Papinu nalogu ispitati slučaj Pavla Bizantija, biskupskog kandidata, kojega su protivnici bili optužili za nećudoredan život. O Bizantiju podnosi izvješće u Rim, hvaleći njegov moralni lik. Za dubrovačku katedralu isposlovao je od Pija V za ono doba znatne oproste i povlastice (1568). Na molbu Senata ostao je upravljati biskupijom do kraja života, premda se, umoran i star, želio povući u samostan na Mljetu. Pokopan je u katedrali.

LIT.: S. Slade: Fasti litterario-ragusini. Venetiis 1767, 47. — D. Farlati i G. Coleti: Illyricum sacrum, 6. Venetiis 1800, 242–245. — C. Eubel i G. Gulik: Hierarchia catholica medii et recentioris aevi, 3. Monasterii 19232, 281. — I. Ostojić: Benediktinci u Hrvatskoj, 1–3. Split 1963–1965. — S. M. Crijević: Bibliotheca Ragusina, 4. Zagreb 1980, 283. — A. Dračevac: Braća reda Male braće – Dubrovački nadbiskupi. Samostan Male braće u Dubrovniku (zbornik). Zagreb 1985.
 
Anto Lešić (1989)