Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

CAMBI (Cambij, Cambio, Cambj, Kambi), splitska patricijska obitelj podrijetlom iz Colle di Val d’Elsa (S. Grimignano), sjeverozapadno od Siene, odakle preko Firence dolaze u Split, gdje se prvi put spominje 1413. trgovac Franjo C. Bartolov koji dobija građanstvo. Obogativši se trgovinom, kupuje zemlje u Kaštelima (Kambelovac) gdje mu sinovi Jeronim i Antun već 1434. biraju župnika a 1453. posjeduju dvije kule uz koje 1478. započinju gradnju utvrđene kuće s balisterijima, lombardijama i ogradnim dvorištem. Sredinom XV st. C. su istaknuta obitelj u Splitu, a 1472. uz preporuku Antuna njegov brat Nikola postaje općinski tumač i prvi namještenik pučanin s plaćom. U općinskoj je službi 1477. i Benedicto Camora C. Od Petra, koji je 1512. izabran za pučkog prokuratora članovi obitelji C. često obavljaju tu dužnost. Neposredno nakon izbora Petar je odveden u zatočeništvo u Veneciju radi odbijanja splitskih pučana da sudjeluju u gušenju hvarskog ustanka. Petar dobiva 1517. dozvolu za izgradnju jedne ili više utvrđenih zgrada i mosta na otočiću u Kaštel- Kambelovcu. Isti (?) Petar prokurator je puka i 1565, a 1566. putuje kao poslanik u Veneciju. God. 1566. Franjo, koji je 1583. kapetan lakih hrvatskih konjanika, a 1599. pučki prokurator, u cijelosti obnavlja kompleks utvrda u Kaštel-Kambelovcu. Početkom XVII st. članovi obitelji su trgovci i pučki uglednici Splita, postupno postaju pripadnici novoformirane građanske klase a Petar je 1642. prvi prior splitske zalagaonice te član gradskog poslanstva koje 1647. zagovara venecijanski Senat i dužda da Split treba utvrditi i braniti od Turaka. Dosegnuvši sredinom XVII st. vrhunac gospodarske moći, dodjeljuje im se 1671. plemstvo i od tada postaju članovi Velikog vijeća (Nikola 1671, Jerolim i Franjo 1729). Početkom XVIII st. Cambiji popravljaju gotičku crkvicu Sv. Mihovila na novostečenom obiteljskom posjedu u Muću Donjem (danas raskrivenu), gdje Jakov ugošćuje trogirske biskupe Kačića, Caccia i Fondu. Da bi se suzbile turske provale, Cambijima je 1787. naloženo da tu podignu kulu, koja je razorena u II svjetskom ratu do kada su oni uživali dio tog posjeda. U borbama protiv Turaka kod Ulcinja te zauzeća Imotskog istaknuo se kao vojskovođa Petar, koji je kao zapovjednik Vrgorca umro 1768. Dolaskom Francuza, braća Nikola, Sebastijan i Petar postaju 1806. članovi masonske lože. Nikola je općinski vijećnik sve do 1814, a Petar je načelnik grada 1818. i 1820. Austrijsko plemstvo potvrđeno je braći Petru i Sebastijanu 1822. Sebastijan (1789–1847) je bio u mladosti časnik građanske straže a zatim kapetan francuske vojske, s kojom je sudjelovao u ratovima protiv Turske i Rusije, gdje je bio zarobljen. Nakon povratka iz Rusije posvetio se ratarstvu te je postao priznati poljoprivredni vještak. Tu tradiciju nastavlja i njegov sin Jerolim (Jerko, 1824–1884), predsjednik splitske općine i dugogodišnji načelnik Muća, zastupnik Dalmatinskog sabora i jedan od prvaka Narodne stranke u Splitu. Obnovivši cjelovito gotičku obiteljsku palaču na Narodnom trgu na početku Bosanske ulice (stara palača se nalazi u istoj ulici nasuprot nekadašnjoj crkvi Sv. Ciprijana), otvorio je salon koji je odigrao značajnu ulogu u narodnom pokretu. U njemu su se okupljali mladi intelektualci, pristaše i glavni nosioci Narodne stranke. Svojim ugledom i neposrednim angažiranjem oko izbora 1882, kada je izabran za općinskog vijećnika, dao je veliki doprinos konačnoj pobjedi Narodne stranke na izborima u Splitu. Arhivska građa obitelji C. najvećim je dijelom spaljena za haranja kuge 1784.

LIT.: Britvich: Biografia di Sebastiano Cambi spalatino. La Dalmazia, 3(1847) br. 28, str. 219–221. — I. Düringsfeld: Aus Dalmatien. Prag 1857. — A. Kuzmanić: Alberti i Kambi. Narodni list, 15(1876) br. 30. — Jerko plem. Cambij. Narod, 1(1884) br. 9. — Š. Ljubić: Jerko pl. Kambio. Viestnik Hrvatskoga arheologičkoga družtva, 6(1884) 2, str. 63. — D. Politeo: Izabrani članci, I/2. Donja Tuzla (s. a.). — D. S. Karaman: Cambj Sebastijan. Narod, 7(1890) br. 45. — V. A. Duišin: Zbornik plemstva, 1. Zagreb 1938, 110–111. — D. Manger: Društveni život u splitskim plemićkim salonima. Hrvatski glasnik, 2(1939) 36, str. 11. — Isti: Društveno-politički život u Splitu koncem prošlog vijeka. Ibid., 66, str. 9. — C. Fisković: Umjetnički obrt u XV i XVI stoljeću u Splitu. Zbornik Marka Marulića 1450–1950. Zagreb 1950, 137. — G. Novak: Povijest Splita, 2–4. Split 19782. — M. Tadin: Iz prošlosti Muća. Crkva u svijetu, 15(1980) 7, str. 55, 61. — I. Perić: Zastupnici Splita i splitskog izbornog okruga u Dalmatinskom saboru i u Carevinskom vijeću krajem 8. i početkom 9. desetljeća 19. stoljeća. Hrvatski narodni preporod u Splitu 1882 (zbornik). Split 1982, 64. — V. Omašić: Povijest Kaštela od početka do kraja XVIII stoljeća. Split 1986.
 
Mate Zekan (1989)