Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

CARIBONI, Ambrosio, liječnik i prirodoslovac (Bellano u Lombardiji, 1771 — Pag, 4. VII 1831). Studij medicine završio 1793. u Paviji, gdje je 1796. promaknut u doktora medicine i 1806. kirurgije. Generalni providur francuske uprave za Dalmaciju Vincenzo Dandolo, započevši provedbu svoga plana uspostavljanja novog sustava školstva u pokrajini, pozvao je na zadarski Licej i svojim dekretom od 17. X 1806. imenovao Caribonija profesorom prirodopisa te upraviteljem botaničkog vrta i prirodoslovnog kabineta pri istom Liceju. U radu Liceja (1806–09), odn. Centralnih škola u koje je Licej prerastao (1809–11), ostavio je duboka traga što se tek pravo može vrednovati ako se ima na umu da se radilo o uspjelu pokušaju organiziranja školstva u Dalmaciji na višoj razini. Već u programima rada Liceja zatječu se u začecima, a u Centralnim školama u potpunosti, elementi visoke škole tako da to učilište po nekim svojim temeljnim značajkama zaslužuje atribute sveučilišta. Radilo se naime o školama koje su se kao naročit obrazovni model najprije pojavile u Francuskoj nakon francuske revolucije, a zatim sa stanovitim zakašnjenjem i u zemljama pod francuskom upravom. U Dalmaciji, kao i drugdje, mlado građansko društvo trebalo je u što kraćem roku dobiti veći broj stručnjaka praktičara (liječnika, kirurga, ljekarnika, inženjera arhitekata, mjernika i teologa) prijeko potrebnih u reformskim težnjama, gospodarskoj ekspanziji i ratovima. Na spomenutim učilištima, dosljedno tome, težište je bilo na prirodoznanstvenim i praktičnim aspektima studija. Za cijelo vrijeme njihova rada u Zadru (1806–11) C. je zapravo držao katedru prirodopisa, botanike i agronomije za studente medicinske, kirurške i farmaceutske škole ili tečaj a Posebnim dekretom još je 1808. bio imenovan profesorom farmaceutske kemije. Taj predmet predavao je jednu godinu sustavno uključujući u teorijska izlaganja kemijske pokuse u ljekarni zadarske bolnice. K tome, C. je za francuske vladavine od 1806. bio i glavnim nadzornikom pošumljivanja u Dalmaciji. Ujedno je 1806–08. pod njegovim vodstvom bila provedena sustavna vakcinacija pučanstva u Dalmaciji, prva u našoj zemlji. U dvije godine uspio je cijepiti više od 22 000 osoba i time zaustaviti epidemiju velikih boginja koja se zbog ratnih prilika počela razbuktavati. Napokon, C. je u drugoj i posljednjoj godini rada Centralnih škola u Zadru bio regent (rektor) tog učilišta. Potkraj šk. god. 1810/11. organizirao je završne ispite i svečano podijelio diplome dvadeset dvojici studenata: jednome liječniku, dvojici ljekarnika, četrnaestorici pravnika, trojici mjernika (geodeta), jednome inženjeru arhitektu i jednom teologu. Rat je, međutim, toliko osiromašio državne blagajne da je novi Temeljni zakon o uređenju Ilirskih pokrajina, kojima je priključena i Dalmacija, predvidio postojanje Centralnih škola samo u Ljubljani, dok se u Zadru spominje koledž. Doista, 12. XII 1811. guverner Ilirskih pokrajina Bertrand donio je i formalno dekret o ukinuću Centralnih škola u Zadru. Tako je, unatoč postignutom uspjehu i velikim nastojanjima rektora Caribonija da to spriječi, ta visokoškolska ustanova prestala djelovati a profesori su obaviješteni da im je služba prestala. Nakon ponovne uspostave austrijske vladavine u Dalmaciji, C. je morao zbog političke nepoćudnosti otići iz Zadra. Povukao se u Pag gdje je do smrti bio općinski liječnik, a ujedno se i nadalje »s ljubavlju bavio prirodopisom« (Brusina). U paškoj knjizi umrlih stoji da je umro od sušice, čini se, bez vlastite kuće i bez potomstva.

LIT.: S. Brusina: Cenno sugli studi naturali in Dalmazia seguito dalla descrizione di alcuni fossili terziari (u: L. Maschek, Manuale del Regno di Dalmazia, 5. Zara 1875). — Š. Urlić: Crtice iz dalmatinskog školstva od dolaska Hrvata do god. 1910, 1. Zadar 1919. — M. D. Grmek: Medicinsko-kirurška škola u Zadru 1806–1811. Rad JAZU, 1961, 323, str. 5–64. — Isti: Les conditions sanitaries et la médecine en Dalmatie sous Napoléon Ier (1806–1813). Biologie médicale (Paris), 1964, Hors série. — J. Balabanić: Život i djelovanje Ambroza Caribonija. Zadarska revija, 37(1988) 1/2, str. 47–55.
 
Mirko Dražen Grmek i Josip Balabanić (1989)