Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

AGIĆ, Antun Marija (Aghich), latinski pjesnik i sakupljač latinske poezije (Dubrovnik, 12. II 1753 — Assisi, Italija, 23. X 1830). Podrijetlom je iz siromašne građanske obitelji. Završio je u Dubrovniku isusovačku gimnaziju te stupio u franjevački red i odbacio svjetovno ime Ivan. Sedam je godina studirao filozofiju i teologiju u Italiji (Lucca), a zatim je tri godine predavao filozofiju na franjevačkoj školi u Fermu. Po povratku u domovinu postaje nastavnik teologije u dubrovačkoj franjevačkoj školi i njezin prefekt. Nekoliko je puta bio biran na visoke dužnosti u svojoj provinciji (definitor, kustod, vizitator, predsjednik kapitula), a kao vrstan propovjednik obilazio je i neka mjesta po Dalmaciji (Zadar, Hvar, Korčula, Kotor). Sudjelovao je u nekim diplomatskim misijama Republike (npr. u Bosni), obavljajući na takvim putovanjima važne i tajne poslove (npr. u Carigradu 1798. i 1799). Odbivši izbor za stonskog biskupa, na koje ga je mjesto izabrala Republika u lipnju 1800, posvetio se znanosti i poljodjelstvu u samostanu na otočiću Daksi. Francusku okupaciju Dubrovnika 1806. dočekao je s naglašenim negodovanjem pa se još više povukao u sebe i u arhive. Kad su Francuzi zaposjeli franjevačke samostane, A. je pošao u Italiju i tamo se posvetio istraživanju života i djelâ humanista Ilije Crijevića, ali kad je 1810. Napoleon u Italiji raspustio samostane, vratio se u Dubrovnik. Ne htijući se zakleti na vjernost Napoleonu, neko je vrijeme proveo u zatvoru, dok nije pristao na prisegu. Za austrijske vlasti nastavio je raditi u dubrovačkim knjižnicama i arhivima. God. 1816. bio je pozvan na Krf kao korizmeni propovjednik, pa je sa sobom ponio grčke pjesme Damjana Beneše kako bi mu poznavaoci grčkog protumačili njihov sadržaj, ali je zbog pojave kuge dospio na Maltu u karantenu. Poslije je putovao po talijanskim gradovima, zadržavši se neko vrijeme i u Vatikanskoj knjižnici. Tada se još intenzivnije posvetio istraživanju književne i kulturne prošlosti Dubrovnika. Poslije duže bolesti umro je u franjevačkom samostanu Santa Maria degl’Angeli blizu Assisija. — Uz redovite dužnosti nastavnika i propovjednika, A. se velikom upornošću i marljivošću tijekom cijela života bavio pjesničkim, posebno književnim i kulturno-istraživalačkim radom. Pisao je na latinskom jeziku. Pjesme su mu prigodnog karaktera, većinom elegije upućene suvremenicima (Antonij Agić Ragusini Or. Min. Nonulla carmina; Ad Marcum Bruyerium Elegiae tres … Accedit expositio carminum ad Pium Papam VII et Cardinalem Corandinum). Zanimljiviji je i vredniji Agićev književno-istraživalački rad. Obilazio je knjižnice, neumorno pripisivao pjesme i zapise, pravio bilješke, a i sâm pisao rasprave i komentare. Većinom je istraživao život i djela dubrovačkih pjesnika latinista (Stjepana Gradića, Vicka Petrovića, Franje Staya, Rajmunda Kunića i drugih). Zanimali su ga i podaci o dubrovačkoj prošlosti, ali se najintenzivnije bavio humanistima. Skupio je, sredio i bilješkama popratio djela Damjana Beneše (Damiani Benessae Paschalis Filii Patritii Rhagusini Opera omnia, gdje su pored grčkih pjesama, njegovi latinski epigrami, bukolika te lirske, satirične i prigodne pjesme). Posebno je proučavao djela Ilije Crijevića i prepisivao ih iz vatikanskih rukopisnih kodeksa (autografa) pa se njegovim prijepisom služio i Rafo Radeljević (Aelii Lampridii Cervini... poetae carmina, libris IX comprehensa). Kao Agićeve spise njegovi biografi spominju još: Un pacco di carte di autografi del P. Antonio Aghich, contenente le cose seguenti: 1. Varie annotazioni di studi storici e biografici, 2. Studii di cartine volanti circa Pomponio Melo, Elio Cervino ed altri illustri accademici Quirinali, 3. Studia spectantia ad Acc. Quirinalem, Pomp. Laetum et ad Aelium Cervinum, 4. Disertatio de poesi, 5. Adnotationes ad Ac. Quirinalem spectantes, 6. Carteggio tra il P. Aghich ed il Bne. Fran Maria de Steffaneo, 7. Annotazioni istoriche in 5 fascicoli, 3 in latino, 2 in italiano, 8. Raccolta di composizioni poetiche latine di varii, trascritta dai Codici Vaticani, 9. Annotazioni per 10 studio della Numismatica dell antica Grecia, 10. Undeci fascicoletti di Annotazioni estratte da opere di diversi celebri autori, 11. Un fascicolo di annotazioni storiche e biografiche, 12. Orationes funebrae duae Antonii Volsci et tertia Thomae. Inghiramii... addita... prephatiuncula. — A. je jedan od poznatijih i zaslužnijih prepisivača starih dubrovačkih autora. Temeljito naobražen i dobro informiran nije prepisivao mehanički nego je svoj rad znao popratiti kritičkim bilješkama. To ističu i noviji istraživači (M. Pantić). Sva Agićeva djela te ispisi i prijepisi ostali su u rukopisu. Neka od njih nalaze se u Knjižnici Male braće u Dubrovniku i u Vatikanskoj knjižnici.

LIT.: Francesco Maria Appendini: Notizie istorico-critiche sulle antichità, storia e letteratura de’Ragusei, 2. Dubrovnik 1803, 40–41. — (Ivan August Kaznačić): Biblioteca di fra Innocenzo Ciulich nella libreria de’RR. PP. Francescani di Ragusa. Zadar 1860, 149, 161, 208–209. — Ivan Evanđelist Kuzmić: Cenni storici sui Minori Osservanti di Ragusa. Trieste 1864, 59–61, 78. — Benvenuto Rode: Necrologium Fratrum Minorum de Observantia provinciae S. Francisci Ragusii (Analecta Franciscana, 6). Ad Claras Aquas (Quaracchi) 1914, 134–137. — Mijo Brlek: Rukopisi Knjižnice Male braće u Dubrovniku, 1. Zagreb 1952. — Miroslav Pantić: Sebastijan Slade-Dolči, dubrovački biograf XVIII veka. Beograd 1957, 4, 64 i 98. — Stanislav Škunca: Aelius Lampridius Cervinus poeta Ragusinus (saec. XV). Romae 1971.
 
Rafo Bogišić (1983)