CEKINIĆ, Lovro

CEKINIĆ, Lovro (Lorenzo da Ragusa, Miloradić, Miloradović, Zecchinich), pisac i leksikograf (Dubrovnik, 1692 — Split, 11. XI 1752). Obitelj mu potječe od Miloradovića iz Popova Polja u Hercegovini. God. 1711. stupio u Franjevački red kod Male braće u Dubrovniku. Više puta obavljao službu gvardijana i kustosa Provincije. Bio je istaknuti korizmeni propovjednik u Republici (Kuna, Ston, Slano, Dubrovnik, Cavtat), Perastu 1724–45. i Dalmaciji. Propovijedi skupljao u zbornike među kojima je najpoznatiji Riječ Božija, aliti pripovijesti za karizme kako se u našoj carkvi S. Frančeska pripavijeda nedjelja, utorak i petak i one svetkovine koje u korizmu zapadaju. Nekoć je bio u vlasništvu I. Pivčevića, danas zagubljen. U Franjevačkom samostanu u Hvaru sačuvan je nenaslovljen rukopis korizmenih propovijedi održanih u Hvaru i Dubrovniku 1746–49, te zbornik u knjižnici Franjevačkog samostana u Poljudu u Splitu, koji sadržava 53 korizmene propovijedi i jednu prigodnu posvećenu stonskom biskupu Hijacintu Milkoviću. C. je u rukopisu ostavio Vocabolario italiano-illirico raccolto da P. Lorenzo da Ragusa Min. Osser. di S. Francesco, detto Zecchinich, nastavljajući tradiciju dubrovačke leksikografije započetu (po nalogu Akademije ispraznih) trojezičnim rječnikom Đure Matijaševića. Rječnikom se poslužio i J. Stulli u svome leksikografskom radu. Koristeći samostanski arhiv, knjižnicu i nekrologe Provincije, usmena priopćenja te svoja i tuđa sjećanja C. je 1741. dovršio rukopis povijesti Dubrovačke franjevačke provincije Istoria e privileggi della Osservante Provincia di Ragusa raccotti da diversi luaghi e posti qui in un volume. Rukopis je istodobno zbornik dokumenata i kronika događaja te skup biografija slavnih franjevaca koji su potjecali iz dubrovačke Provincije ili u njoj boravili. Biografije su popraćene »različitim bilješkama«. U povijesti književnosti C. se najčešće spominje kao autor rukopisa raznovrsna sadržaja koji je sâm u šali nazvao Kuljen. Rukopis, koji je pisao od 1731. do 1745. sadržava pažljive prijepise djelâ dubrovačkih i korčulanskih pjesnika (P. Primojević, I. Đurđević, P. Kanavelović, F. Getaldić, P. Bogašinović i dr.), a vrijednost mu je u tome što osim sačuvanih djela (tiskanih ili rukopisnih) bilježi i ona za koja se zna samo po ovom prijepisu. C. je na otoku Daksi 1731. prepisao također Gundulićeva Osmana te Suze i tužbe Radmilove Dživa Šiška Gundulića (rukopis u Arhivu SANU). Rukopisi Vocabolaria, Istorie i Kuljena čuvaju se u Knjižnici Male braće u Dubrovniku. Boraveći u siječnju 1752. na Silbi, C. je preveo s talijanskoga i popratio vlastitim razmišljanjima rukopisno djelo Duhovne zabave duše bogoljubne iz talijanskijeh knjiga izvađene i na naš slavni slovinski jezik priobratjene, kojega se rukopis čuva u Knjižnici samostana u Poljudu, gdje je proveo posljednje dane života.