CELJSKI, Fridrik II (Friedrich), ban čitave Slavonije (?, oko 1377 — ?, 9. VI 1454). God. 1405. oženio se Elizabetom, kćerkom Stjepana I Frankapana, koja je kao miraz od oca dobila polovinu otoka Krka, gradove Trsat, Bakar i Bribir u Vinodolu, a Fridrikov otac Herman II darovao je mladom paru na uživanje Steničnjak, Samobor u Slavoniji te Krško, Kostanjevicu, Mehovo i Novo Mesto u Dolenjskoj. Nakon smrti Elizabete (1422), ili njezina ubojstva, F. je prisiljen odreći se svih frankapanskih posjeda koje je stekao ženidbom. God. 1423. po Fridrikovu nalogu – uz potonju suglasnost oca – zagrebački Kaptol uvodi u posjed Švarču, obitelj kojoj taj posjed postaje eponim. Kako je F. bio osumnjičen za ubojstvo Elizabete, pada u nemilost kod oca, a presudu o njegovoj krivici trebao je izreći danski kralj Erik VII, prema zamolbi cara Žigmunda, za svojeg boravka u Mađarskoj u srpnju i kolovozu 1424. Čini se da se Erik nije priklonio ni jednom rješenju, dok su se sumnje u Fridrikovu krivicu povećale nakon njegova drugoga braka 1425. s Veronikom Desinić. Herman je Fridrika zatvorio u Ojstricu, a zatim ga prepustio Joštu Soteškom na čuvanje u Gornjem Celju, dok je njegov grad Fridrichstein (kod Kočevja) dao srušiti. Naredio je da se Veronika pogubi. Tek 1426. F. se opet pojavljuje u javnosti. God. 1429. za boravka u Požunu (Bratislava) na dvoru cara Žigmunda dobiva u nasljeđe Kritpu u Slavoniji. Poslije dvogodišnjeg progonstva u Radovljici, Fridrika na putu u Rim zarobljuje grof Ferrare. Iz zarobljeništva ga oslobađa gorički grof Henrik. Po povratku podiže Belu peč na Gorenjskem i obnavlja Fridrichstein. God. 1436. Žigmund nalaže Fridriku kao Zagorskom grofu da prekine uznemiravanje Jakoba Bribirskoga, drugih članova obitelji Šubić te njihovih podložnika i grada Perne. Iste godine F. i njegov sin Ulrik II dobivaju naslov knezova Svetoga Rimsko-Njemačkog Carstva, što je Celjske uzvisilo na položaj koji nije imala nijedna druga plemićka obitelj u Ugarskoj. U historiografiji postoje kontroverze oko pravog dometa tog naslova. F. sa svojim sinom Ulrikom II 1436. odobrava stanovnicima zagrebačkog Gradeca i podložnicima zagrebačkoga Kaptola pravo slobodnog prolaza preko posjeda u okolici Medvedgrada, koji su s pripadajućim selima Slanovcem i Jakuševcem (Sv. Jakob) te Brodom na Savi Fridriku i Ulriku prodali kapetan Medvedgrada Rudolf II Alben sa sinom Leonardom. Fridrik postavlja za kapetana Medvedgrada Vilhelma Stamma. Sukobi koji su izbili između kapetana Medvedgrada, predstavnika Celjskih i građana Gradeca tumače se dvojako: starija historiografija od Tkalčića nadalje, a nedavno i Kampuš, osuđuje Fridrika i Ulrika kao nasilnike i tlačitelje slobodnoga grada Gradeca, dok N. Klaić u najnovijim radovima (1982) umanjuje važnost tih sukoba. Suparništvo između obitelji i Habsburgovaca, koje je Herman II nakon rata 1425–30. znao prigušiti, ponovo je izbilo 1438. te je rat s Habsburgovcima vođen sve do 1443. God. 1442. krški biskup J. Scholdermann izručio je Fridriku Pilstein (Pilštajn), Podčetrtek, Bizeljsko i Mokronog, a kad 16. VIII 1443. F. ulazi u Bečko Novo Mjesto, car Albrecht 17. VIII priznaje naslov knezova Fridriku i njegovim nasljednicima, a potom Celjski s Habsburgovcima sklapaju međusobni nasljedni ugovor. God. 1445. F. postaje ban »totius Slavoniae«. Jačanjem Fridrikova položaja nakon stjecanja banstva u Slavoniji, a dakako i u Ugarskoj, postepeno jača sukob s Hunyadijevcima, koji su spriječili put Celjskih prema bosanskoj kraljevskoj kruni. — Sudbina druge Fridrikove žene Veronike Desinić bila je inspiracija nizu književnika i glazbenika: M. Vörösmarty, Czillei es a Hunyadiak, trilogija, i po tom djelu opera F. Erkela Hunyadi László, 1844 (izvodi se i danas); roman Ane Wambrechtsamer Heute Grafen von Cilli und nimmermehr, 1933 (slov. prijevod 1940), 1942, 1957, 1962, 1963; drama M. Kmecla Friderik in Veronika, 1980.
IZVORI: J. Turoczy: Chronica Hungarorum ab origine gentis (u: G. Schwandtner, Scriptores rerum Hungaricarum veteres ac genuini, 1. Vindobonae 1747, 47–366). — A. S. episcopi Senesis: Historia rerum Friderici III imperatoris. Analecta monumentorum omnis aevi vindobonensia, 2. Vindobonae 1762, stupac 4–550. — G. Fejér: Codex diplomaticus Hungariae ecclesiasticus ac civilis, X/2–8. Budae 1834–1843. — J. Teleki: Hunyadiak kora Magyarországon, 10. Pest 1853. — Die Cillier Chronik (u: F. Krones; Die Freien von Saneck und ihre Chronik als Grafen von Cilli. Graz 1883). — F. Schumi: Urkunden- und Regestenbuch des Herzogtums Krain, 2. Laibach 1887. — I. Krst. Tkalčić: Povjestni spomenici slob. kralj. grada Zagreba, 2. Zagreb 1894. — E. Kammerer: Codex diplomaticus comitum Zichy, 8–10. Budapestini 1895–1907. — F. Kos: Gradivo za zgodovinu Slovencev, 5. Ljubljana 1928. — E. Laszowski: Povjesni spomenici plem. općine Turopolja, 1. Zagreb 1904. — Der Briefwechsel des Eneas Silvius Piccolomini, 1. Fontes rerum austriacarum. Diplomataria et acta, 67–68. Wien 1912–1918. — F. Cusin: Documenti per la storia del confine orientale d’Italia nei secoli XIV. e XV. Archeografo triestino, 21(49)(1936) br. 31, dokumenti br. 13, 14, 17, 20, 21, 34. — Z. Tanodi: Poviesni spomenici Varaždina, 1. Varaždin 1942; II/1 (sauautor A. Wissert). Varaždin 1944. — E. Mályusz: Zsigmondkori oklevéltár, II/1. Budapest 1956. — J. Buturac: Inventar i regesti za starije dokumente zagrebačkog Kaptolskog arhiva. Arhivski vjesnik, 11–12(1968–69) br. 36, 112, 113, 146, 164, 167. — Kronika grofov Celjskih. Maribor 1972.
LIT.: E. Frölich: Genealogiae Sounekiorum comitum Cellejae et comitum Heuneberg, 1–2. Wiennae 1755. — I. Orožen: Celska kronika. Celi 1854. — F. Krones: Die zeitgenössischen Quellen zur Geschichte der Grafen von Cilli, mit Einschluss, der sogenannten »Cillier Chronik 1341–1456«. Beitrage zur Kunde steiermärkische Geschichtsquellen, 8(1871) str. 1–120. — K. Verstovšek: Celjski grofje in jugoslovansko ozemlje. Ilustrovani narodni koledar (Celje), 17(1906) str. 149–165. — A. Gubo: Geschichte der Stadt Cilli vom Ursprung bis auf die Gegenwart. Cilli 1909. — M. Zawadzky: Die Cillier und ihre Beziehungen zu Kaiser Sigismund und König Albrecht (inauguralna disertacija). Halle 1911. — E. Lilek: Jugoslovanska politika celjskih grofov. Nova doba, 2(1920) 7, str. 1–2; 8, str. 1–2. — J. Orožen: Zgodovina Celja, 2. Celje 1927. — F. Clement-Simon: Les Comtes de Cilie. Revue d’histoire diplomatique, 44(1930) str. 1–19. — V. Travner: Kako so postali celjski grofi državni knezi. Življenje in svet, 10(1936) XX/24; str. 374–378. — F. Cusin: Il confine orientale d’Italia nella politica europea del XIV e XV secolo, 1–2. Milano 1937. — R. Schwanke: Beiträge zum Urkundenwesen der Grafen von Cilli (1341–1456). Mitteilungen des Instituts für österreichische Geschichtforschung (Wien), Ergänzungsband, 14(1939) str. 411–422. — J. Schweiger: Začetek in konec moči Celjartov. Obisk, 1(1940) 8, str. 338. — R. Horvat: Poviest Medjimurja. Zagreb 1944. — F. Baš: Celjski grofi in njihovo doba. Celjski zbornik, 1951, str. 5–15. — M. Kos: Zgodovina Slovencev. Ljubljana 1955 2. — F. Šišić: Pregled povijesti hrvatskoga naroda. Zagreb 1962³. — S. Ćirković: Istorija srednjovekovne bosanske države. Beograd 1964. — B. Grafenauer: Zgodovina slovenskega naroda, 2. Ljubljana 1965, 395–404. — V. Habjan: Celjsko-avstrijska vojna od leta 1438. do 1443. ali vojna za Ljubljano in Istro. Kronika, 19(1971) 3, str. 137–148. — J. Orožen: Zgodovina Celja in okolice. Celje 1971, 220–287. — V. Klaić: Povijest Hrvata, 4–5. Zagreb 1973². — I. Voje: Odnos Celjskih grofova prema političkim prilikama u Bosni i Hercegovini u XV vijeku. Radovi sa simpozijuma – Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura, 3. Zenica 1973, 53–67. — H. Dopsch: Die Grafen von Cilli – Ein Forschungsproblem? Südostdeutsches Archiv (München), 17–18(1974–75) str. 9–49. — I. Kampuš: Odnos grofova Celjskih i zagrebačkog Gradeca. Historijski zbornik, 29–30(1976–77) str. 161–180. — B. Hartman: Celjski grofje v slovenski dramatiki. Ljubljana 1977. — P. Simoniti: Humanizam na slovenskem. Ljubljana 1979. — J. Adamček: Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV do kraja XVII stoljeća. Zagreb 1980. — N. Klaić: Zadnji knezi Celjski v deželah Sv. Krone. Celje 1982. — Ista: Povijest Zagreba, 1. Zagreb 1982. — J. Orožen: Problematičnost zgodovine grofova Celjanov. Celjski zbornik, 1982–83, str. 183–192. — Celjani v Slovenskem in srednjeevropskem prostoru; okrogla miza v Celju 1. 10. 1982. Zgodovinski časopis, 37(1983) 1/2, str. 93–114. — E Gestrin: Celjski grofje in obsodba slovenskih zgodovinarjev. Naši razgledi, 32(1983) 7(756), str. 226. — B. Grafenauer: Celjski grofje in »Zgodovina Slovencev« (CZ 1979). Ibid., str. 225–226. — Z. Herkov: Organizacija uprave grada Varaždina i njezin djelokrug od 15. do 18. stoljeća. Varaždinski zbornik. Varaždin 1983, 220– 221. — N. Klaić: Kdo izmed nas razširja lažne mite o Celjskih? Naši razgledi, 32(1983) 7(750), str. 195. — T. Raukar: Grofovi Celjski i hrvatsko kasno srednjevjekovlje. Historijski zbornik, 36(1983) str. 113–140. — I. Voje: Ali celjski grofi potrebujejo advokate? Naši razgledi, 32(1983) 7(756), str. 225. — J. Adamček: Medvedgradsko vlastelinstvo. Kaj, 17(1984) 6, str. 35–36, 39. — A. Horvat: Osvrt na Parlerijansku radionicu u Zagrebu i na njezine odraze u sjevernoj Hrvatskoj. Iz starog i novog Zagreba, 1985, 6, str. 86. — N. Klaić: Medvedgrad i njegovi gospodari. Zagreb 1987.
Mladen Švab (1989)
