CERINEO

traži dalje ...

CERINEO, plemićka obitelj na otoku Braču. Nema pouzdanih podataka o njihovu podrijetlu (obiteljska predaja kazuje da potječu iz Engleske; u XVI st. oni sebe nazivaju »Voselei alias Cerinich, Cirinio vel Cerineo«). U XV i XVI st. prevladava oblik prezimena s hrvatskim dočetkom Cerinić, a poslije potalijančeni oblik Cerineo, iako se i u XVII st. susreće hrvatski oblik prezimena, a tako ih nazivaju i pjesnici toga razdoblja (I. Ivanišević i J. Kavanjin). U Škripu i Nerežišćima bilo je i pučana Cerinića, koji su u XVI i XVII st. bili veslači na galijama, a pučani Cerinići bili su nastanjeni i u više drugih bračkih naselja. Plemićka obitelj C., koja je do uvrštenja među izvorne bračke plemiće (1677) pripadala neizvornom bračkom plemstvu, potječe od Mihovila (»ser Michael fiol de qu. Zuanne Cerinich«), koji je 15. X 1498. primljen u bračko plemićko vijeće. Prema natpisu iz 1570. sagradio je Mihovil, praunuk Ivana Voselei Cerinicha, unuk Alberta i sin Šimuna, dvor u Škripu (dovršio ga je Jakov 1618, a popravljala Jelena, žena Dujma C. 1771, postoji i danas). Isti je Mihovil dovršio gradnju obiteljskog dvora u Splitskoj (natpis iz 1577; dvor postoji i danas). Čini se da je obitelj C. podigla i dvor zvan Anglešćina u Milni na Braču (D. Vrsalović; dvor postoji i danas); tamo su u XVII st. bili patroni župne crkve, a pridonijeli su i osnivanju samostalne župe za Milnu, Bobovišća i Ložišća (oko 1646). U zbirci umjetnina potomaka te obitelji u Splitskoj nalazi se portret malteškog viteza Maura Cerinea Morrusa, djelo nepoznatog slikara iz prve pol. XVI st. Drži se (Camilla Lucerna) da bi iz te obitelji mogao biti Micer Vinete Cerniche (Dinis Cerniche), trgovac, koji je trgovačkim brodom plovio oko 1510. u sastavu ratne flote portugalskog osvajača na Dalekom istoku Alfonsa d’Albuquerque. Jelena Cerineo udala se 1583. za bračkog prevodioca i pisca Juru Žuvetića. Šimun je 1574. predvodio nezadovoljne vlasnike pašnjaka na nekim dijelovima Brača (u Zavali, Radovnji i Rasotici) koje su Mlečani te godine dali doseljenicima s kopna, iz Poljica. Oko polovice XVI st. (1549) bio je Jakov soprakomit bračke galije, a istu je dužnost obavljao oko 1624. drugi Jakov C. Soprakomit Juraj Mladineo sabrao je 1643. dokumente iz vremena službovanja Jakova iz XVII st. u spisu Libro primo di diverse Ducali e Terminazioni intorno l’Armamento della Gallea della Brazza..., nel tempo del Sopracomito qu. S. Giacomo Cerineo qu. S. Simon... (rkp. u Arheološkom muzeju u Splitu). Šibenskoj plemkinji Juliji Veranzio, udovici Jakova, spjevao je brački pjesnik I. Ivanišević jednu pjesmu (prije 1642; objavljena u Kitta cvitya razlikoua. Venecija 1703², 111–113). Vicko Prodić posvetio je svoje djelo iz 1662. Cronica dell’isola della Brazza (objavio A. Jutronić) bračkom natpopu u Nerežišćima (1655–83) Šimunu (umro 1683). Nikola je bio povaljski opat (oko 1655). U XVI i XVII st. članovi obitelji: Ivan (1547), Nikola (1615), Julije (1647) i Mihovil (1656, 1657, 1670, 1676) obavljaju službu branitelja (defensor) bračke komune. Potkraj XVIII st. Cerinei su nastanjeni i u Gornjem Humcu, a u XX st. potomci tih negdašnjih plemića žive u Splitskoj na Braču (posjeduju već spomenutu zbirku umjetnina) i u drugim dijelovima Hrvatske. — Arhivalije obitelji pohranjene su u Arhivu JAZU u Zagrebu (zbirka Archivalia Brattiensia, Grupa Acta). Obiteljska grobnica s natpisom iz 1631. nalazi se u crkvi Sv. Duha u Škripu. — Jedna grana obitelji preselila se na otok Hvar, gdje je 1598. primljena u tamošnje Veliko vijeće; navodi se (D. Vrsalović) da je toj obitelji pripadala grobnica u franjevačkom samostanu u Hvaru s natpisom iz 1588. i imenom Zerinovich della Brazza i grbom koji nalikuje onom bračkih Cerinea. — Druga se grana spominje od prve pol. XVII st. u Splitu. Do 1671. pripadali su građansko-pučkom staležu, a te su godine Jakov i Mihovil primljeni u splitsko Veliko vijeće. Na sjednici Vijeća 1744. sudjelovali su Ante, Dominik i Spiridon. God. 1807. Jakov je općinski vijećnik prve Uprave splitske općine nakon uspostave francuske vladavine u Dalmaciji (1806). Njegovi sinovi Marin i Mihovil, nastanjeni u Trogiru, dobili su 1822, odnosno 1823. austrijsku potvrdu plemstva. — Trogirska obitelj Cerineo (Cerineo Lucio, Cerineo Lucio Grisogono) potječe od bračkih Cerinea (ženidbom Kazimira C. 1646. s Klarom iz trogirske obitelji Lučić, izumrle u muškoj lozi u XVII st.). Jakov je primljen u trogirsko plemstvo 1695. Od njih su potekli liječnik → ANTE i publicist → KORIOLAN CERINEO LUCIO.

LIT.: C. G. F. Heyer von Rosenfeld: Der Adel des Königreichs Dalmatien. Nürnberg 1873, str. VII, XII–XIII, XV1I, 7–8, 34. — F. Madirazza: Il Re d’Armi di Trau. Smotra dalmatinska, (1900) 15. IX, str. 1. — K. Kadlec: Statut i reformacije otoka Brača. Zagreb 1926. — C. Lucerna: Wer war Dinis Cerniche? Morgenblatt, 43(1928) 27. V, str. 25. — C. Fisković: Historički i umjetnički spomenici u Škripu na Braču. Jadranski dnevnik, 5(1938) 23. IV, str. 9. — A. Jutronić: Bračka galija i njeni soprakomiti do 1642. Novo doba (Split), 22(1939) 23–26. XII, str. 27. — C. Fisković: Historički i umjetnički spomenici na Braču. Brački zbornik, 1940, 1, str. 34. — A. Jutronić: Bračka galija i njeni soprakomiti poslije 1642. Novo doba (Split), 23(1940) 24. III, str. 11–12. — C. Fisković: Oporuka i kodicil Ivana Lucića. Viestnik Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu, 9–10(1941) str. 59–60, 77. — A. Jutronić: Naselja i porijeklo stanovništva na otoku Braču. Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, 1950, 34, str. 15, 22, 25–27, 37, 44, 70, 98–99, 121, 127, 129–130, 133, 135, 226. — Isti: Vicko Prodić i njegova »Cronica dell’ísola della Brazza«. Starine, 1955, 44, str. 338, 361–362, 385, 388. — K. Prijatelj: Novi vijek. Brački zbornik, 1960, 4, str. 182–185, 193, 209, 226, 229. — G. Novak: Povijest Splita, 2–3. Split 1961–1965. — D. Vrsalović: Povijest otoka Brača. Brački zbornik, 1968, br. 6. — D. Božić-Bužančić: Inventar Arhiva Stare splitske općine. Split 1969, 50, 165. — G. Novak: Hvar kroz stoljeća. Zagreb 1972², 111. — D. Božić-Bužančić: Prilog poznavanju stanovništva Splita u XVIII stoljeću. Izdanje Historijskog arhiva u Splitu, 1974, 8, str. 169, 175, 184; 187, 205, 222.
 
Tatjana Radauš (1989)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

CERINEO. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 18.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/3484>.