CETTOLO

CETTOLO (Cetula), obitelj graditelja (prva četvrtina XIX st. — prva četvrtina XX st.). Podrijetlom je iz okolice Udina. Djelovala na području Petrinje i Siska, a bavila se i ciglarstvom te prijevozom robe konjima od Siska do Rijeke. Njezin je utemeljitelj Gjuro, graditelj i ciglar (San Giovanni di Manzano, danas San Giovanni al Natisone, oko 1797 — Petrinja, 1859). Potomak je obitelji koja je godinama izrađivala opeke. Došao je u Petrinju oko 1820. i započeo proizvoditi opeke na tada najsuvremeniji način. Porastom gradnje zidanih kuća u Petrinji, Cettolova ciglana dobivala je sve više narudžaba. Oženivši se Margaretom, kćerkom uglednog trgovca žitom Josipa Korača, Gjuro je tu ostao živjeti. Kao graditelj povremeno je surađivao sa šurjakom, tesarom Cvijom Florijanom Mačečevićem. Prema ugovoru s franjevačkim samostanom u Kostajnici od 1. IX 1834. obnovio je krovište crkve Sv. Antuna Padovanskog. God. 1844–46. sagradio je župnu crkvu Sv. Katarine u Gornjem Komarevu. — Bonifacio, graditelj (1836 — 1894). Stariji Gjurin sin. Završio je glavnu školu u Petrinji, a graditeljstvo učio kod oca i kod najboljih petrinjskih zidara i tesara. Većina onodobnih zidanih objekata u Petrinji njegovo su djelo, a neke od njih izveo je u suradnji sa C. F. Mačečevićem. Gradio je 1861. u duhu romantičnog historizma zgradu realke (sada Osmogodišnja škola »Artur Turkulin«), 1871. neorenesansnu zgradu učiteljske škole (danas Centar usmjerenog obrazovanja »Braća Hanžek«) prema nacrtu Wilhelma Doderera, 1880–82. crkvu Sv. Katarine u Majdancima prema nacrtu petrinjskoga gradskog mjernika i graditelja Ivana Kosztke. God. 1868. proširio je zgradu magistrata (sada Skupština općine Petrinja) i na njoj dogradio kat. Vjerojatno 1878. obnavljao je crkvu u Gornjem Komarevu, koju je sagradio njegov otac. Na zgradi petrinjske Gospodarske bratovštine dogradio je 1892. prostorije za Vinogradarsko-voćarsku školu, a kod tzv. Miličićeva mlina izgradio je 1894. most preko Petrinjčice. Potaknuo je radove oko uređenja i izgradnje ulica u Petrinji. Bio je aktivan u političkom i javnom životu grada: član Glazbenog društva od 1860, gradski zastupnik 1871–93 (s prekidima), član utemeljitelj Dobrovoljnoga vatrogasnog društva 1880. te predsjednik štedionice. — Gjuro, ciglar (1848–1879). Mlađi Gjurin sin. Svladavši u očevoj ciglani vještinu izradbe prvorazredne opeke, preselio se u Sisak, gdje se oženio kćerkom trgovca Krivošića i tamo otvorio svoju ciglanu. — Gjuro, graditelj (1859–1905). Stariji Bonifacijev sin. God. 1893. osposobljen je za zidarskog majstora kod Kraljevske zemaljske vlade u Zagrebu. S bratom Bonifacijem dograđuje 1895. i 1900. gradsku bolnicu i bolničku kapelicu te gradi uredske prostorije i gotovo sve zgrade staroga postrojenja tvornice »Gavrilović« u Petrinji. God. 1894–1900. izvodi radove pri reguliranju gradskih ulica. Pristaša Hrvatske stranke prava, borio se za ostvarivanje narodnih prava i protiv mađarizacije u Hrvatskoj. Gradski je zastupnik u Petrinji 1896–1905 (s manjim prekidima). Nakon što je umro, građani Petrinje njemu su u spomen osnovali Zakladu »Gjuro Cettolo« za nabavu knjiga Društva sv. Jeronima, namijenjenih najboljim učenicima petrinjskih škola. — Bonifacije (Faco), graditelj (1862–1924). Mladi Bonifacijev sin. Školovao se u Petrinji i Zagrebu, gdje je maturirao 1881, Visoku tehničku školu završio 1887. u Beču, potom radio kao građevinski inženjer u Sarajevu. God. 1895. vraća se u Petrinju i radi zajedno s bratom Gjurom (preuređenje bolnice, gradnja tvorničkih zgrada »Gavrilovića«). Prema vlastitim projektima sagradio je velik broj kuća u Petrinji, među kojima su kuća Naglić u Bolničkoj ul., katnica Rajmonda Hengija u Dugoj ul. i kuća Josipa Sobote u Trgovačkoj ul. Oko 1900. gradio je kuću gradskog fizika Nikole Žyborskog i zgradu gradske tržnice. God. 1906. sagradio je novi poštanski ured i preuredio zgradu Činovničke zadruge. Bio je gradski zastupnik. Pred I svjetski rat osnovao je u Petrinji suvremenu ciglanu, koja radi i danas.