CEZAR DE NORES
traži dalje ...CEZAR DE NORES, porečki biskup (Cipar, ? — Poreč, 12. XII 1597). Doktor obaju prava i arhiđakon Paphosa. Porečkim biskupom imenovan je 1573, apostolskim vizitatorom Akvilejske biskupije 1585. U Akvileji je nastojao izmiriti pristaše tridentskih reformi s pristašama ukinutoga akvilejskog obreda. Na pokrajinskomu akvilejskom saboru u Udinama 1586. branio je glagoljicu i uporabu staroslavenskih liturgijskih knjiga u bogoslužju. Uputio je Svetoj stolici tri izvješća (1588, 1592. i 1596), u kojima opisuje posljedice reformacije u svojoj biskupiji, zlouporabe i praznovjerja »koji sramote Dalmaciju i Istru«. Velike brige zadaju mu Morlaci što su ih Mlečani naselili na porečki ager kao kolone: ne podmiruju obveze, ne prilagođuju se običajima, skloni su neradu i dr. Zbog njih i kanonici napuštaju svoja mjesta. Otvorio je 1578. glagoljaško sjemenište za 20 učenika, ali ga je 1592. zatvorio zbog skromnih prihoda i beneficij a, pa moli Papu da mu priskrbi zakladu od 100 dukata za sjemenište i preporuku da četiri klerika glagoljaša budu primljena u Ilirski zavod u Loretu. Također traži dopuštenje da u svoju biskupiju primi hrvatske svećenike iz istog zavoda da pastoralno djeluju među Hrvatima, kojih ima mnogo među pridošlicama. Nakanio je ponovo otvoriti glagoljaško sjemenište jer se kanonici i župnici služe hrvatskim jezikom, ali kako oskudijevaju liturgijskim knjigama, moli Papu i kardinale da se takve knjige čim prije tiskaju te da se novčano pomognu glagoljaši klerici, glagoljska sjemeništa i nabožne ustanove. — Sve tri biskupove relacije dragocjen su izvor podataka o društveno-gospodarskim odnosima u Istri, migracijama i naseljivanju te populacijskim interkonfesionalnim i jezičnim prilikama u Istri i poreštini u drugoj pol. XVI st. Njegovo zauzimanje za glagoljske liturgijske knjige urodilo je plodom tek 30 godina nakon tiskanja Levakovićeva misala.
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.
CEZAR DE NORES. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 25.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/3523>.