CIMIOTTI STEINBERG, Ljudevit Josip

CIMIOTTI STEINBERG, Ljudevit Josip, povijesni pisac (Rijeka, 18. VIII 1810 — Beč, 26. VIII 1892). Školovanje je započeo u Rijeci, filozofiju i pravo studirao u Zagrebu i Budimpešti (1828–31). Bio je profesor u riječkoj gimnaziji (1831–47) te istodobno bibliotekar gradsko-gimnazijalne knjižnice (danas Naučna i sveučilišna biblioteka). God. 1843. izabran je za zastupnika grada i kotara Rijeke u zajedničkomu Ugarsko-hrvatskom saboru u Požunu, gdje iste godine s drugim riječkim zastupnikom G. M. Horhyjem pokreće akciju za izgradnju pruge Vukovar–Rijeka; njihov izvještaj Kapetanskom vijeću grada i kotara riječkoga od 19. XII 1843. objavio je B. Stulli. Od 1847. do 1867. u sudačkoj je službi u Rijeci, Zadru i Zagrebu, s prekidom oko 1861, kada je pomoćni izvjestitelj u Kraljevskoj hrvatsko-slavonskoj dvorskoj kancelariji u Beču. God. 1867. umirovljen je kao dvorski savjetnik pri Kraljevskom stolu sedmorice u Zagrebu. Oko 1856–58. član je ispitne komisije za studije s područja prava u Zagrebu (K. k. theoretische Staats. Prüfungs-Commission für die rechts- und staatswissenschaftliche Studien). Kao umirovljenik preselio se u Beč. God. 1870. dobio je naslov viteza, 1871. naslov i službu dvorskog stolnika, a 1872. dozvolu da prezimenu doda i ono svoje majke, riječke patricijke Tereze Steinberg. Primio više odličja, među kojima 1858. Orden viteza Sv. Grgura. — Više od 45 godina istraživao je podatke za povijest Rijeke. Objavljena je samo jedna njegova studija, a u rukopisu je ostalo djelo Publico politica Terrae Fluminis S. Viti adumbratio historice ac diplomatice illustrata (rkp. u Naučnoj i sveučilišnoj biblioteci u Rijeci). Bio je član Društva za povjestnicu jugoslavensku u Zagrebu i talijanskih znanstvenih društava Accademia dei Concordi u Rovigu, I. R. Accademia di scienze, lettere ed arti u Pistoji i I. R. Accademia Petrarca u Arezzu. Okušao se i kao pisac latinskih prigodnica; tiskane su one posvećene pedagogu Stjepanu Hauseru (Rijeka 1827), Ljudevitu Andriji Adamiću (Rijeka 1828), senjskom biskupu Mirku Ožegoviću Barlabaševečkom (Zagreb 1829, Rijeka 1834), kralju Franji I (Rijeka 1835), krčkom biskupu Andriji Mariji Sterku (Rijeka 1847) i dr. U Zagrebu je član Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva i Narodnoga zemaljskog glazbenog zavoda te predsjednik Akcionarskog društva za osnivanje narodnog kazališta (oko 1856–58).