Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

AKČIĆ JURIŠIĆ, Ivan (Don Zuanne Accich), narodni pjesnik (Baška Voda ili Bast, oko 1720 — Venecija ?, poslije 1782). U rukopisima se javlja samo kao Akčić, što je, uz glavno prezime Jurišić, do XX st. bilo sporedno prezime svih bašćanskih i baškovoških Jurišića (nastalo od turskog akča, vrsta turskog novca), jer su Jurišići u doba turske vladavine bili zakupnici turskog poreza. Po zanimanju je bio mirski svećenik Makarske biskupije. O njegovu životu zna se samo da je 1779. bio stalno nastanjen u Baškoj Vodi. Prema predaji bio je inicijator gradnje crkvice Sv. Lovre u Baškoj Vodi (sagrađena 1750), a spominje se da je kao »veliki političar usmrćen u Veneciji«. — Napisao je četiri pjesme, od kojih su mu dvije objavljene za života. Pod naslovom Striljanje alke objavljene su 1782. u Mlecima dvije anonimne pjesme (svaka po 184 deseterca), koje pjevaju o igri alke u Makarskoj na Sv. Marka, 25. travnja 1781. Na temelju podatka nađenog u ostavštini sakupljača narodnog blaga Miroslava Alačevića, D. Berić pripisuje autorstvo tih pjesama Akčiću (1948). Prema rukopisu koji je Makaranin Vjekoslav Cezar Pavišić (umro 1905) darovao Knjižnici JAZU, objavio je Ivan Milčetić 1907 (Građa JAZU, knj. 5) dvije Akčićeve pjesme: Pisma svrhu Kambelovića i Glavaša (u 812 deseteraca opjevava istiniti sukob između makarskog kanonika Glavaša, koji je umro 1789, i predstavnika mletačke vlasti u Imotskome); Knjiga Martelijanska, koja je samo prepjev s talijanskog (u 49 osmeračkih kvartina), a opisuje kugu u Splitu, možda onu iz 1783–1784. — »Akčić-Jurišić posljednji je u Makarskom primorju Kačićev imitator u XVIII st.« (Gašpar Bujas), koji je kao i Kačić više pazio na povijesnu istinu negoli na estetsku stranu. Tako je on sačuvao opis ceremonijala davno zaboravljene makarske alke, koja se posljednji put igrala u Makarskoj 1832.

DJELA: Strigliagne alke – Dvi pisme sloxene – I prikazane na çast i posctegne Gospode Makarske. U Mleczi 1782. Zdopuschiegnem Stariscinah. In Venezia, Appresso Pietro Marcuzzi. Con licenza de’ superiori.
 
LIT.: Ivan Kukuljević-Sakcinski: Bibliografija hrvatska, 1. Zagreb 1860, 226. — Šime Ljubić: Ogledalo književne poviesti jugoslavjanske, 2. Rijeka 1869, 422. — Šime Milinović: Hrvatske uspomene iz Dalmacije. Zadarska i makarska alka. Vienac, 7(1875) 18, str. 294–295. — Šime Urlić: Zbirčica pjesama u zaostroškom manastiru. Nastavni vjesnik, 1905, 13, str. 434. — Ivan Milčetić: Duhovne i šaljive pjesme iz Makarske. Građa za povijest književnosti hrvatske, 1997, 5, str. 160–161 i 240–267. — Šime Urlić: Zbirčica pjesama u zaostroškom monastiru. Građa za povijest književnosti hrvatske, 1912, 7, str. 142–145. — Karlo Eterović (K. E.): Trkanje alke u Makarskoj g. 1791(!). Nova revija, 7(1928) 3, str. 287–289. — Dušan Berić: Alka u prošlosti Dalmacije. Slobodna Dalmacija, 6(1948) 15. VIII. str. 1105. — Karlo Jurišić: Tri nova priloga bio-bibliografiji fra Andrije Kačića Miošića. Građa za povijest književnosti hrvatske, 1956, 27, str. 11. — Dušan Berić: Štampane pjesme »Striljanje alke«, iz god. 1782. Slobodna Dalmacija, 17(1960) 6. III. str. 4809. — Karlo Jurišić: Trkanje alke u Makarskoj godine 1781. Naš jezik – La nostra lingua – Glasilo Molisanskih Hrvata (Rim), 2(1968) 4, str. 6–9. — Gašpar Bujas: Kačićevi imitatori u Makarskom primorju do polovine 19. stoljeća. Građa za povijest književnosti hrvatske, 1971, 30, str. 96–108 i 233–235.
 
Karlo Jurišić (1983)