CIPIKO, Lelij

CIPIKO, Lelij (Cippico, Ćipiko, Lelije), splitski nadbiskup (Kaštel-Stari,11. VIII 1721 — Split, 24. III 1807). Sin je Koriolana i Magdalene de Bortholatiis. Prvu je izobrazbu dobio u Trogiru, a tri razreda gramatike učio u hrvatskom zavodu u Loretu (1736–39). Nije poznato gdje je nastavio studij retorike, filozofije i teologije. Na Sveučilištu u Padovi postigao je doktorat obaju prava. Neko je vrijeme radio u Kaštel-Starom, a zatim je u trogirskoj biskupskoj kuriji bio crkveni sudac, kanonik i arhiđakon trogirskog Kaptola. Venecijanski senat ga je 4. X 1783. izabrao za šibenskog biskupa. Kad j e trogirski biskup Ivan Antun Miočević bio određen za splitskog nadbiskupa, C. se odrekao Šibenske biskupije i prihvatio Trogirsku. Međutim, Miočević je ostao u Trogiru, pa je papa Pio VI imenovao Cipika 20. IX 1784. splitskim nadbiskupom. Zbog kuge u Splitu preuzeo je upravu Nadbiskupije tek 8, II 1786. Pokopan je u splitskoj katedrali. — Nakon pada patricijske vlade u Veneciji 12. V 1797. i u početku austrijske uprave, zauzimao se C. za sjedinjenje Dalmacije s banskom Hrvatskom. Zajedno s makarskim biskupom Fabijanom Blaškovićem podupirao je veze sa zagrebačkim biskupam M. Vrhovcem i nekim hrvatskim županijama nastojeći to sjedinjenje požuriti. Stoga upućuje 30. I 1798. pismo caru Franji II. Kad je 1806. nastupila francuska uprava u Dalmaciji, C. je na traženje providura Vicka Dandola zajedno s ostalim dalmatinskim biskupima pastirskim pismom pozvao vjernike na pokornost navim vlastima. Posljednji je nosio naslov »primas Dalmacije i cijele Hrvatske«, jer je 30. VI 1828. Splitska nadbiskupija svedena na biskupiju i ujedinjena s Makarskom.