COSMI, Stjepan

COSMI, Stjepan, splitski nadbiskup (Venecija, 24. IX 1629 — Split, 10. V 1707). Otac mu Giovanni bio je priznati matematičar. Srednju školu završio je u sjemeništu venecijanske patrijaršije u Muranu (1640–46) i zatim 1646. stupio u redovničku zajednicu somaska. Filozofski studij zvršio je u Rimu (1649), teološki u Milanu (1652). Od 1652. je u kolegiju somaska Della Salute u Veneciji predavao retoriku i filozofiju, a 1655. preuzeo je i katedru na državnoj školi za spremanje viših činovnika. Uživao je toliki ugled da mu je Senat povjerio predlagati profesore padovanskog Sveučilišta. Uz to je 1676. imenovan »čuvarom Klementinske bule«, tj. nadzornikom imenovanja za crkvene službe i s njima spojene nadarbine. U toj službi napisao je opširnu povijesno-pravnu raspravu. Bio je i cenzor knjiga te istodobno u svom redu definitor (1665–68), provincijal (1668–71), savjetnik (1671–74) i vrhovni poglavar (1674–77). Kao general Reda boravio je najviše u Veroni. Splitskim nadbiskupom imenovan je 5. IX 1678. Spor između Rima i Venecije zbog posjeda Splitske nadbiskupije zapriječio mu je odlazak u Split do rujna 1682. Zbog poslova u biskupiji boravio je zimi 1683/84. u Veneciji. Kad se na proljeće vratio u Split, u Dalmaciji se bio razmahao tursko-mletački rat. O njemu je C. u mnogim pismima izvješćivao papinskoga državnog tajnika kardinala. D. Azzolinija. Često je posjećivao vojničke tabore i ratne lađe te nastojao izgladiti nesuglasice u kršćanskim redovima. U jesen 1685. putovao je u Veneciju i ostao do proljeća kako bi osigurao smještaj i pomoć preseljenom stanovništvu s turskog područja u mletačku Dalmaciju. Izmolio je pomoć u žitu iz Italije pa je narod preživio godine gladi (1684–86). Održavši 1688. sinodu, putovao je u Rim isposlovati odobrenje sinodalnih konstitucija. Ponovno je putovao u Rim i Veneciju 1699. da budućem sjemeništu osigura dobru gospodarsku osnovu. Po povratku iz Italije svečano je 25. III 1700. otvorio sjemenište, tada najbolje uređenu školu u mletačkoj Dalmaciji. Sa starosti i slaba zdravlja ponudio je 1701. ostavku, ali je crkvene vlasti u Rimu nisu prihvatile. Od tada mu je u službi, osobito u pohodu župama, pomagao trogirski biskup Stjepan Cupilli, njegov bivši učenik i poslije nasljednik. Zadnje godine proveo je na bolesničkom krevetu. Pokopan je u splitskoj katedrali. U sjemeništu i u nadbiskupskom domu čuvaju se njegovi portreti. Cosmijevo djelovanje široko je i bogato. Privukao je pažnju kulturnih krugova u Veneciji kad je kao profesor filozofije u tumačenju fizike Demokritovo učenje povezivao s Aristotelovim i zatim s kršćanskim nazorom na svijet. O tom pitanju objavio je 1669. teze javne rasprave. Bio je vrstan govornik; održao je pogrebne govore osmorici najviših mletačkih uglednika. Ti su govori objavljeni pojedinačno te 1691. u zbirci. Objelodanio je monografiju o kardinalu Morosiniju. Namjeravao je pisati povijest svoga reda, raspravu o odnosu Crkve i države, a istraživao je i učenje Markantuna Dominisa. Te radove nije završio. Kao biskup razvio je aktivnost ne samo na pastoralnom nego i na prosvjetnom i kulturnom polju. Slao je misionare u dio biskupije koji je bio oslobođen mletačko-turskim ratom. U Split je doveo kapucine i isusovce. Dao je tiskati Nauk krstjanski kratak složen (Venecija 1708) u redakciji Nikole Bijankovića. Tražio je da Propaganda tiska knjige za glagoljaše i poticao izdavanje glagoljskog brevijara (1688) i misala (1706). Pomogao je 1703. u osnutku Ilirske akademije. U Splitu je otvorio prvu javnu knjižnicu kojoj je darovao knjige Ivan Paštrić iz Rima i on sâm. Osnovao je i nahodište. Za poznavanje onog vremena važna je Cosmijeva korespondencija s kardinalom Azzolinijem (prijepisi u arhivu somaska u Genavi i Hrvatskom zavodu Sv. Jeronima u Rimu), s Antonijem Magliabecchijem i Ivanom Paštrićem.