ALAČEVIĆ, Anđeliko

ALAČEVIĆ, Anđeliko (Alacevich, Angelico), sudac i publicist (Split, 7. III 1877 — Milano, 26. VI 1954). Sin je Josipa (1826–1904) i Marije, rođ. Vrdoljak. U Zadru je završio klasičnu gimnaziju 1899, a ispit zrelosti položio 1901. Prema vlastitim riječima, aktivno je sudjelovao u iredentističkom i nacionalističkom pokretu u Dalmaciji, iako je ranije bio na strani Austrije, što potvrđuje i nekrolog, zapravo panegirik, koji je napisao austrijskom generalu G. Gruhlu (Smotra dalmatinska, 1903). Poslije pada Austro-Ugarske, osnovao je s istomišljenicima u Šibeniku Fascio Nazionale. Poslije je radio u pulskom muzeju, a zatim službovao u Trstu. Od 1930. živio je u Milanu, gdje je obavljao trgovačke i političke funkcije. Njegovi su se sinovi, Giuseppe, Diego i Flavia, također isticali u talijanskomu fašističkom pokretu. — A. je 1920. popisao arheološke i povijesne spomenike na šibenskom području. Proučavao je, iako nesustavno i bez dovoljno kritičnosti, dalmatinsku, posebice šibensku, kulturnu i političku prošlost i rezultate objavljivao u raznim listovima i časopisima (L’Azione, 1922, 1, 7; La Rivista dalmatica, 1923/1924, 1; Il Dalmatino, 1924, 1935, 1936, 1937; Corriere istriano, 1933). Iz tog područja objavio je dvadesetak posebnih edicija od kojih je važnija Pagine della storia de Sebenico, pisana bez kritičkog aparata i s iredentističkog stajališta. Bavio se i poviješću tiskarstva u Dalmaciji te je objavio u časopisu Il Dalmatino priloge: Stamperie e giornali di Zara nel secolo passato (1935) i La Tipografia Artale (1940).

Pavao Galić (1983)