Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

ALAČEVIĆ, Antun, časnik (Drašnice, 1751 — Makarska, 1815). Sin Grgura i Ivanice. U mletačkoj vojsci počeo je služiti 1770. na području Albanije, a iste godine promaknut je u čin zastavnika. Istaknuo se u borbama kod Herceg-Novog 1780, a 1784. i 1785. služio je u trupama koje su u vrijeme kuge na turskom području čuvale granicu u vrgoračkoj krajini. God. 1786. sudjelovao je u borbama protiv Mahmud-paše Bušatlije u Crnoj Gori. Od 1788. služio je u tvrđavi Obrovac, a od 1794. u Veroni. Napredovao je do čina majora i zapovjednika utvrde Palmanova u sjevernoj Italiji, koju je 1796. branio od napada francuske i austrijske vojske. Tu su ga iste godine zajedno s posadom zarobili Francuzi. Oslobođen je u travnju 1797. i odlazi u Veneciju gdje dobiva mirovinu od venecijanskog Senata. Nakon pada Mletačke Republike, vratio se u domovinu. Austrijske su ga vlasti imenovale članom uprave za gradnju cestâ i upraviteljem gradilišta na cesti Zadvarje-Baška Voda. Iste godine postao je i član uprave grada Makarske. U studenom 1805. upućen je kao predstavnik vlasti u Neretvansku krajinu. U službi je ostao i nakon dolaska Francuza u te krajeve. U vrijeme nemira u Dalmaciji 1809 (za rata Francuske i Austrije) i pokušaja da se iz pokrajine potisnu Francuzi, francuske su ga vlasti postavile za zapovjednika dalmatinskih jedinica u francuskoj vojsci u Imotskom, a potom i u Vrgorcu. Kad je u listopadu 1809. francuski delegat u Makarskoj Spiridione Gavallà pobjegao pred pobunjenim Dalmatincima u Ston, upravu u gradu preuzeo je gradski savjet s načelnikom Petrom Baštunovićem. U radu savjeta znatnog je udjela imao i A. (prije toga bio je gradski sudac, a sudjelovao je i u radu Javne dobrotvornosti i zdravstvenog vijeća). Poslije zaključenja mira u. Schönbrunnu 14. X 1809. i Gavallina povratka u Makarsku, uhapšeni su i suđeni P. Baštunović i A., kojemu je sudio vojni sud. Tada je izgubio mirovinu koju je dobio kao mletački oficir. Događaji u kojima je sudjelovao 1809. u Makarskoj i njegov udio u njima opjevani su u narodnoj pjesmi. Po povratku austrijske vlasti u Dalmaciju 1813; postao je mirovni sudac Makarske 1814. Umro je u vrijeme kuge u gradu 1815. Tom prilikom propalo je mnogo isprava obitelji Alačević koje su bile pohranjene kod njega.

LIT.: Franjo Alačević: Memorie della famiglia Alačević. Dubrovnik 1884, str. III, 39, 48–51, 65, 72. — Josip Alačević: Le crisi di Macarsca (anni 1808 e 1809) Notizie storiche. Zadar 1902, 72, 73, 77, 94, 101, 102, 111, 113.
 
Josip Ante Soldo (1983)