CRONIA, Arturo

CRONIA, Arturo, slavist (Zadar, 13. XII 1896 — Padova, 11. V 1967). Osnovnu školu i klasičnu gimnaziju pohađao u Zadru 1902–14, slavistiku studirao u Grazu i Pragu 1914–19, diplomirao u Padovi 1921. Od 1922. do 1924. specijalizirao u Pragu južnoslavenske jezike i književnosti. God. 1924. postao u Rimu privatni docent srpsko-hrvatskog jezika i književnosti. U razdoblju 1919–28. nastavnik je hrvatskog i talijanskog jezika u Klasičnoj gimnaziji u Zadru, zatim predaje talijanski jezik i književnost u Brnu i Bratislavi, a od 1932. do 1936. na Karlovu sveučilištu i Visokoj trgovačkoj školi u Pragu. U Bratislavi osniva Talijanski filološki zavod i tjednik Lectura Dantis. God. 1936. u Padovi preuzima katedru slavenskih jezika te usporedo predaje i u Bologni. Od 1940. redoviti je profesor srpskohrvatskog jezika i književnosti na Sveučilištu u Padovi i voditelj Instituta za slavensku filologiju. Bio je član Akademije znanosti i umjetnosti u Padovi, Slavenskog instituta u Pragu i dr. Bavio se književnim, jezikoslovnim, uredničkim, leksikografskim i prevoditeljskim radom. Zanimao se za književnu povijest i lingvistiku slavenskih naroda, posebno za serbokroatistiku. Proučavao je glagoljaštvo, stariju i suvremenu književnost, gramatike (B. Kašić, A. Della Bella, F. M. Appendini), rječnike (F. Vrančić, S. Kocijančič) i južnoslavenske dijalekte (Dugi otok, Slovenija), kulturne odnose s Italijom i razvoj slavistike u Italiji. Objavljivao je u periodicima L’Europa Orientale (Rim 1921–29, 1933–35), La Rivista dalmatica (1922, 1927, 1954), Bollettino dell’lstituto di cultura italiana (Prag 1924, 1925), La cultura (Rim 1924–28), Rivista italiana di Praga (1927–29), Rivista di letterature slave (Rim 1927, 1930–32), Il Veneto (Padova 1935, 1938, 1941), Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor (1936, 1938), Romana (Firenca 1939, 1940), The Slavonic Review (London 1947), Le lingue estere (Firenca 1949, 1950), Slavistična revija (1950, 1954, 1957), Ricerche slavistiche (Rim 1952, 1954, 1961, 1965), L’Italia che scrive (Rim 1955–66) i dr. Za potrebe studenata slavistike objavio je više priručnika i izbora iz povijesti književnosti slavenskih naroda, najviše iz srpske i hrvatske (Antologia serbo-croata, Milano 1932). Prevodio je djela srpskih, hrvatskih; čeških, slovačkih i bugarskih pisaca. Priredio je zbornik slavističkih studija Collezione di studi slavi (Zadar 1933), preveo je i uredio zbornik naše narodne poezije Poesia popolare serbo-croata (Padova 1949), antologijski izbor djela iz hrvatske i srpske književnosti od srednjeg vijeka do moderna doba Le piu belle pagine della letteratura serbo-croata (Milano 1963), a u knjizi La letteratura giovanile jugoslava (Milano 1968) poglavlje Letteratura serbo-croata. Napisao je i pregled povijesti hrvatskoga i srpskog kazališta, koji je popratio studijom o I. Vojnoviću i talijanskim prijevodom Dubrovačke trilogije. Pisao je članke o našim jezicima i književnostima u velikim talijanskim enciklopedijskim i leksikografskim izdanjima. Njegova slavistička djelatnost opsežna je i raznolika, ali s natruhama iredentističkih stavova. Zamjera mu se nedostatak objektivnosti u prosuđivanju izvornosti naše književne baštine, napose isticanje talijanskih utjecaja na hrvatske renesansne pisce. Primjećuju se i neujednačeni kriteriji u antologijskim prikazima naših književnosti. Kritika je ocijenila njegovo djelo La conoscenza del mondo slavo in Italia kao jedinstveni kompendij slavenologije i slavistike u svijetu.