Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

ALAČEVIĆ, Miroslav (Federico, Fridrik), povjesničar, etnolog i sakupljač narodnih pjesama (Makarska, 29. III 1843 — Split, 16. IX 1927). Sin je Franje (1805–1858). Gimnaziju je polazio u Splitu i Zadru, studirao na Filozofskom fakultetu u Beču (slavistiku kod Franca Miklošiča, romanistiku kod Adolfa Mussafia) i Padovi (habilitirao se iz povijesti i geografije). Bio je profesor na gimnazijama u Splitu (od 1864), Kotoru (od 1866), Dubrovniku (1870) te ponovno Splitu (od 1871), gdje predaje povijest, geografiju i narodni jezik. Umirovljen je 1888, prije vremena; proganjan zbog sudjelovanja u crnogorsko-turskom ratu 1862. i pomaganja hercegovačkih ustanika. Bio je zakleti sudski tumač hrvatskog i staroslavenskog jezika (pisana glagoljicom i ćirilicom). — Bavio se arhivskim istraživanjem prošlosti splitskih, makarskih te poljičkih obitelji i ličnosti. Sakupljenu građu objavljivao je u Bullettinu di archeologia e storia dalmata (1884, 1888–1890, 1892–1894, 1896), Narodu (1891) i Bessarioneu (Rim 1898, 1899). Osobito je mnogo građe sakupio o biskupu Petru Kačiću (1646–1661) i objavio pod naslovom Biskup Petar Kačić osloboditelj Primorja i njegovo neobjelodanjeno dopisivanje s mletačkim vlastima (Bullettino, 1888). S područja šire dalmatinske povijesti piše o Poljičkoj Kneževini (Pučki list, 1893, 1894), Marku Sinovčiću i Jusufu Maškoviću (Nada, Split 1883), kao i veće rasprave: Opis grada Makarske obzirom na njezino primorje i na susjedne kotare i na rod Kačića (Narod, 1890, 65–67), Uskoci (Narod, 1892, 68–78). Od 1893. sakupljao je građu za povijest grada Splita te dovršio kronološki pregled događaja iz splitske prošlosti s mnogo citirane građe (danas u Naučnoj biblioteci u Splitu, gdje se čuvaju njegova korespondencija i obiteljski dokumenti). Izdao je i popratio predgovorom djelo svog oca Franje, Memorie della famiglia Alačević (Dubrovnik 1884). — Težište je Alačevićeva rada (sklonost naslijeđena od djeda i oca) na pribiranju narodne predaje. Narodne pjesme objavljivao je u Slovincu (1879, 1880), Pučkom listu (1891) i Srđu (1907). Pjesme, koje su pribrali otac mu Franjo i stric Jerko, sakupio je u Zbornik narodnih pjesama i predao 1888. Matici hrvatskoj (sada su rukopisi u Rukopisnom arhivu Odbora za narodni život i običaje JAZU u Zagrebu). Neke od njih objavljene su u zbirci Hrvatske narodne pjesme. Služio se pseudonimom Milan Mirković. Za srpski etnografski zbornik SANU istraživao je Makarsko primorje (rukopis u Arhivskoj zbirci SANU u Beogradu). Neizdana je ostala njegova radnja Dante i slavenski svijet.

DJELA: »Gli Slavi ed i papi« del Sac. Dott. Giovanni Marković O. M. Siena 1898.
 
LIT.: Ivan Broz i Stjepan Bosanac: Hrvatske narodne pjesme, 1 (predgovor). Zagreb 1896, str. XII. — Miroslav Alačević. Politika, 24(1927) 6966, str. 6. — Profesor Miroslav Alačević. Novo doba (Split), 10(1927) 216, str. 4. — Vatroslav Jagić: Spomeni mojega života, 2. Beograd 1930, 57–58. — Ivan Ostojić: Neke književne uspomene. Jadranska vila, 3(1930) 7, str. 101–102. — Dušan Berić: Zaboravljeni splitski historičar Miroslav Alačević. Slobodna Dalmacija, 14(1956) 3454, str. 4. — Hrvoje Morović: Nekoliko pisama Mihovila Pavlinovića. Mogućnosti,10(1963) 2, str. 190–194.
 
Hrvoje Morović i Duško Kečkemet (1983)