CVEJIĆ, Biserka

CVEJIĆ, Biserka, pjevačica, mezzosopran (Krilo Jesenice kod Splita, 5. XI 1923). Djevojačkim prezimenom Katušić, rođena je u siromašnoj obitelji rudara koji se u potrazi za poslom zaposlio u rudnicima kraj Liegea. God. 1946. vratila se iz Belgije u Jugoslaviju i postala član omladinskog pjevačkog društva »Ivo Lola Ribar« u Beogradu. Pjevanje je studirala na beogradskoj Muzičkoj akademiji kod J. Rijavca od 1948, a diplomirala 1954. Još za studija 1950. debitirala je na sceni beogradskog Narodnog pozorišta kao Vaska u Koštani P. Konjovića, a od 1951. članica je beogradske Opere. God. 1952. udala se za svog kolegu, studenta pjevanja, poslije cijenjenog otorinolaringologa, Dušana Cvejića. Prvi put pjevala je glavnu ulogu, Charlottu u Wertheru (J. Masseneta) 1954, na svojoj diplomskoj predstavi. U bečkoj Državnoj operi nastupila je prvi put u listopadu 1959. kao Amneris u Aidi, a od 1961. do 1978. bila je njezin stalni član. U Beču je dobila počasni naslov Kammersängerin (komorna pjevačica). Istodobno je od 1975. do 1978. bila solistica zagrebačke Opere. Gostovala je u svim glavnim svjetskim opernim kazalištima – Scali u Milanu, Covent Gardenu u Londonu, San Carlu u Napulju, Boljšoj teatru u Moskvi, Teatro Colón u Buenos Airesu, Teatro del Liceu u Barceloni te na mnogim festivalima u Veroni, Tokiju i drugdje. Osim u Beču, najveće uspjehe i priznanja postigla je u Metropolitanu u New Yorku, gdje je prvi put nastupila 1961. U Metropolitanu je, sa Zinkom Kunc, sudjelovala na svečanom oproštajnom koncertu u staroj zgradi 16. IV 1967. i bila protagonist jedne od prvih premijera u novoj zgradi (Laura u Ponchiellijevoj Giocondi). S opernom pozornicom oprostila se u sezoni 1978/79. u beogradskom Narodnom pozorištu i Operi HNK u Zagrebu. Njezin glas snimljen je na pločama mnogih svjetskih te jugoslavenskih gramofonskih tvrtka. Od 1980. profesor je pjevanja na Fakultetu muzičkih umetnosti u Beogradu. C. je u optimalnoj mjeri posjedovala sve odlike velikog pjevača: snažan dramski mezzosopran, velika raspona, ujednačen u svim registrima, s posebnom toplinom ali i prodornim sjajem, osobito u visokom registru. Cijenjena uz to kao pjevačica scenski efektne pojave sugestivne glume, urođene muzikalnosti te istančana osjećaja za stil i profinjenu pjevačku frazu. Proslavila se prije svega interpretacijama Verdijevih likova: Amneris u Aidi, princeze Eboli u Don Carlosu, Azucene u Trubaduru i Ulrike u Krabuljnom plesu. S podjednakim je uspjehom kreirala i niz glavnih mezzosopranskih uloga u operama francuskih autora – Carmen (G. Bizet), Dalilu (C. Saint-Saens, Samson i Dalila), Dulcineju (J. Massenet, Don Quichotte), Giuliette (J. Offenbach, Hoffmannove priče), a pri kraju karijere istakla se i kreacijama opernih likova Richarda Straussa – posebno Herodijade u Salomi. Zapažene su i njezine kreacije Princeze de Bouillon (F. Cilea, Adriana Lecouvreur), Orfeja (Ch. W. Gluck, Orfej i Euridika), Didone (H. Purcell, Didona i Enej), te Brangäne (R. Wagner, Tristan i Isolda). Premda je bila izrazito scenska umjetnica i svoja najveća ostvarenja postigla u operi, s uspjehom je interpretirala i oratorijske partije, posebno u Verdijevu Requiemu. Za svoja je scenska ostvarenja dobila više nagrada: 1977. Nagradu »Marijana Radev«, 1978. Sedmojulsku nagradu i 1987. Vukovu nagradu.