Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

CVETKO, Vjećeslav-Flores, revolucionar (Zagreb, 1917 — Zagreb, 1941). Osnovnu i zanatsku školu pohađao u Zagrebu. Kao trgovački pomoćnik pristupa klasnom radničkom pokretu. God. 1932. odlazi u Tuzlu, gdje ostaje do 1935. Nakon odsluženja vojnog roka, 1936. vraća se u Zagreb. C. je među prvim jugoslavenskim dobrovoljcima koji odlaze u Španjolsku. Dodijeljen je bateriji protuavionske artiljerije »Dombrovski« u Albaceti. Borio se na centralnoj fronti i u Aragoniji pod zapovjedništvom L. Latinovića. Krajem 1937. primljen je u članstvo KPJ. Nakon sloma republikanske armije prelazi u Francusku, gdje je zatvoren u koncentracioni logor Gurs. Kao jedan od organizatora demonstracija protiv logorskih vlasti u travnju 1940. odveden je zajedno s L. Latinovićem i I. Trpinom u vojni zatvor u Bordeauxu. Odatle je, neposredno prije kapitulacije Francuske, vraćen u Gurs, a zatim prebačen u vojni zatvor u gradu Pau, u blizini francusko-španjolske granice, gdje mu je i suđeno. Nakon izdržane kazne u listopadu 1940. upućen je u logor Vernet, ali je po direktivi I. Gošnjaka, sekretara partijskog rukovodstva u Vernetu, pobjegao u Marseille i sudjelovao u organiziranju prihvata odbjeglih jugoslavenskih dobrovoljaca iz logora. U Marseilleu je, uz neposrednu pomoć generalnog konzula Kraljevine Jugoslavije I. Gerasimovića, uspio legalizirati svoj boravak, što mu je znatno olakšalo izvršenje povjerenog zadatka. Iz Marseillea odlazi u Njemačku, formalno kao »dobrovoljac za rad«, a stvarno sa zadatkom da organizira povratak jugoslavenskih dobrovoljaca u domovinu. U lipnju 1941. C. se zajedno sa 13 drugova vraća u zemlju. Odmah nakon dolaska u Zagreb, V. Popović, tadašnji sekretar Operativnog rukovodstva CK KPH, u srpnju 1941. šalje ga u Njemačku s istim zadatkom – da organizira prebacivanje jugoslavenskih dobrovoljaca iz Leipziga preko Graza i Maribora u Zagreb. Krajem kolovoza 1941. C. odlazi u partizane, gdje preuzima dužnost komandira odreda »Matija Gubec« na Žumberku. Nakon napada odreda na ustašku patrolu, 7. IX 1941. upao je u postavljenu zasjedu. Teško ranjen, zarobljen je i odveden u Jastrebarsko, zatim prebačen u Zagreb. Strijeljan je u Maksimiru. Narodnim herojem proglašen 1951.

LIT.: Narodni heroji Jugoslavije, 1. Beograd 1975.
 
Vojo Rajčević (1989)