Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

CVIJIĆ, Stjepan (Štefek), revolucionar, publicist (Zagreb, 20. VII 1905 — SSSR, XI 1938). Završio je dva razreda Trgovačke akademije te je lišen slobode i isključen iz škole zbog sudjelovanja u demonstracijama i nakon što je utvrđeno da je urednik Mlade garde. Član je Oblasnog i potom Pokrajinskog sekretarijata SKOJ-a za Hrvatsku i Slavoniju; od 1921. član KPJ. Radio je i u administraciji Borbe. God. 1922–24. nekoliko puta je zatvaran s grupom skojevaca. U rujnu 1924. odlazi u Moskvu, gdje do 1928. završava studij na Sverdlovskom univerzitetu. U kolovozu 1928. u Moskvi sudjeluje na V kongresu Komunističke omladinske internacionale (KOI), nakon čega se vraća u Zagreb i ponovo uključuje u revolucionarni komunistički pokret kao instruktor CK SKOJ-a. Radi u redakciji Mladog boljševika i istupa na tzv. letećim mitinzima, piše letak povodom policijskog ubojstva sekretara CK KPJ Đ. Đakovića i sekretara Crvene pomoći N. Hećimovića. U lipnju 1929. radi partijske agitacije, odlazi u Dalmaciju, obilazi Split, Gradac i Metković, a zbog izdaje pada u ruke policiji u Dubrovniku. Ubivši žandara, uspijeva pobjeći. Ilegalno odlazi, preko Sarajeva, Zagreba, gdje boravi kraće vrijeme, Beča i Pariza, u Berlin. U rujnu 1933. ide sa suprugom u Moskvu te postaje član redakcije organa KPJ Klasna borba. Sudjelovao je u radu rukovodstva KPJ, a od 1934. imenovan je organizacijskim sekretarom KOI-a. Kao član CK KPJ od 1935. sudjeluje na svim savjetovanjima KI na kojima se razmatralo pitanje položaja KPJ u Jugoslaviji. U ožujku 1935. imenovan je članom predstavništva KPJ u IK KI, zajedno s V. Čopićem i J. Brozom, a zatim sudjeluje na VII kongresu KI. U kolovozu 1936. isključen je iz CK KPJ, te je poslan u SAD, gdje među iseljenicima radi na upućivanju dobrovoljaca u Španjolsku. U Torontu mu izlazi djelo Radnička klasa i hrvatski narodni pokret (1937). U studenom 1937. nakratko boravi u Španjolskoj, zatim odlazi u Pariz, pa u Moskvu. U rujnu 1938. sudjeluje u radu sjednice sekretarijata IK KI, a u studenom je uhapšen i ubrzo umire u logoru. Odlukom Vojnog kolegija Vrhovnog suda SSSR-a od 18. VII 1957. posmrtno je rehabilitiran. Djeluje pod pseudonimima: Andrej Ivanović, Julius, Cvitka, Stanek, Čelan, Branko Klein, Kurtz i Stjepan Livadić.

DJELA: Radnička klasa i hrvatski narodni pokret. Toronto 1937, (Politički eseji). Zagreb 19372.
 
LIT.: R. Čolaković: Kazivanje o jednom pokoljenju, 2–3. Sarajevo 1972. — I. Jelić: Komunistička partija Hrvatske. Zagreb 1972. — I. Očak: Braća Cvijić. Zagreb 1982. — Isti: Jugoslavenski emigranti iz Amerike u Sovjetskom Savezu (između dva rata). Zagreb 1985. — Z. Stipetić i B. Janjatović: Politički eseji Stjepana Livadića (Stjepana Cvijića). Časopis za suvremenu povijest, 19(1987) 1, str. 105–112, 113–182.
 
Redakcija (1989)