Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

ČAUŠEVIĆ, Mehmed Džemaludin, reis-ul-ulema, pisac i kulturni preporoditelj (Arapuša kraj Bosanske Krupe, 28. XII. 1870 — Sarajevo, 28. III. 1938). Medresu polazio u Bihaću, školovanje nastavio 1887. u Carigradu, gdje je završio teologiju i pravo te stekao naslov »mule od Stambola«. God. 1903. vratio se u domovinu, dobio mjesto nastavnika arapskog jezika u sarajevskoj Velikoj gimnaziji, 1905. bio imenovan članom Ulema medžlisa, ustanove za nadzor vjerskog i prosvjetnog života islamske zajednice u BiH, a 1909. postavljen je za redovitog profesora Šerijatske škole. Zbog sukoba s austrijskim vlastima podnosi 1912. ostavku u državnoj službi. God. 1913. izabran je za predsjednika Džemijet-ul-ilmije, 1914. ustoličen na položaju reis-ul-uleme za BiH, a 1929. za cijelu Jugoslaviju. God. 1930. zatražio umirovljenje nakon sukoba s ministrom pravde u vladi P. Živkovića zbog ukidanja muslimanske vjersko-prosvjetne autonomije i imovinske samostalnosti islamske zajednice. — Podupirući modernistički pokret u Turskoj, promicao je ideju uključivanja muslimana u zapadnoeuropsku civilizaciju, pa se po povratku u Bosnu pridružuje muslimanskim preporoditeljima E. Mulabdiću, S. Bašagiću, A. Mešiću, Š. Sarajliću i dr. i otpočinje prosvjetno-vjerskim reformatorskim radom. Preuredio je arabicu za pisanje na materinskom jeziku bosanskih muslimana uvođenjem vokala o, i, e te palatala đ, nj, lj, ć. Tako preuređenim pismom, koje je nazivano reformiranom arabicom, hrvaticom, mektebicom ili matufovačom, tiskana su mnoga izvorna i prevedena vjersko-poučna djela, među kojima Kratka povijest islama, Bergivija i Tedžvid, tj. Ritmička pravila za čitanje Kur’ana. Publicističko-novinarski rad, započet još za studentskih dana u turskim listovima Tercüman-i hakikat, Tasvir-i efkâr i Vatan, nastavio je uređivanjem Behara (1906–07), a sâm je pokrenuo, izdavao i uređivao vjerski mjesečnik za pouku i zabavu Tarik (1908–10) te uredio dva godišta kalendara Mekteb (1907, 1908). Poznat kao vrstan džamijski propovjednik unosio je u svoje vazove (propovijedi) liberalna shvaćanja u tumačenju islamskih zasada zasijecajući i u društveno nasljeđe: zauzimao se za školovanje i sudjelovanje u javnom i društvenom životu muslimanki, dopuštao moderniji način odijevanja, nalazio u općoj emancipaciji i suživotu muslimana s ostalim hrvatskim sunarodnjacima gospodarski i kulturni probitak. Reorganizirao je muslimanske učiteljske škole, osnovao okružnu medresu, reformirao Gazi-Husrev-begovu medresu te izradio nastavni plan za islamski vjeronauk u pučkim i srednjim školama. God. 1937. objelodanio je u Sarajevu u suradnji s Muhamedom Pandžom prvi cjelokupni prijevod Kur’ana na hrvatskom jeziku poprativši ga opširnim uvodom, tumačem i bilješkama. Pri prevođenju poslužio se također turskim prijevodom i komentarom O. Rize te engleskim prijevodom Indijca M. Alije. Surađivao je u Biseru (1918), Sarajevskom listu (1918), Gajretu (1925), Novom beharu (1927–37), Jugoslavenskom listu (1929), Islamskom svijetu (1933–35), Narodnoj uzdanici (1933 –37) i dr. Menakibe, svoja sjećanja i doživljaje iz života bosansko-hercegovačkih muslimana, objavio je u Tariku, a surađivao je i u Muallimu (1910–12), glasilu muslimanskoga muallimsko-imamskog društva u BiH. Uredio i izdao knjigu za muslimansku mladež Islamski velikani (Sarajevo s. a.). Služio se pseudonimima i šiframa Dedin prijatelj, Mehmed Džemaluddin, Džemaludin, M. Dž.

DJELA: Dedini menakibi (pseud. Dedin prijatelj). Mostar 1914. — Vjera. Sarajevo 1928. — Vazovi. Sarajevo (s. a.).
 
LIT.: A. Radić: Naši Turci. Obzor, 57(1914) 101, str. 7. — M. Čelić: Pokret medju našim muslimanima za otkrivanje žena i poprimanje šešira. Novosti, 21(1927) 355, str. 26. — dh: Znanstveni rad Hadži Muhamed ef. Džemaludin Čauševića. Obzor, 71(1930) 135, str. 3. — I. Esih: Prvi potpuni hrvatski prijevod Kurana. Ibid., 77(1937) 68, str. 1–2. — K. Gujić: Kuran na hrvatskome. Hrvatska revija, 10(1937) 5, str. 270–272. — Novi behar, 11(1937–38) br. 20 (više priloga različnih autora u povodu Čauševićeve smrti). — R. Rotter-Progonski: M. H. Džemaludin ef. Čaušević (nekrolog). Obzor, 78(1938) 72, str. 1–2. — A. Šimčik: Džemaludin ef. Čaušević (nekrolog). Hrvatska straža, 10(1938) 76, str. 4–5. — A. Nametak: Merhum Hadži Mehmed Džemaludin Čaušević. Narodna uzdanica, 7(1939) str. 99–106. — R. Rotter-Progonski: Dokumenti o borbi Džemaludina Čauševića. Obzor, 80(1940) 69, str. 3; 109, str. 3. — H. Dubravić: Melvana Džemaludin Čaušević. Hrvatski narod, 5(1943) 687, str. 4. — V. Nikolić (Vn): Husref-begova džamija i reis Dž. ef. Čaušević. Hrvatska revija (Buenos Aires), 2(1952) 3, str. 303–304. — Hadži Mehmed Džemaludin Čaušević. Glasnik Vrhovnog islamskog starješinstva u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji, 27(1964) str. 470–475. — A. Duraković (El Hakim): Četrnaest stoljeća časnoga Kur’ana. Hrvatska revija (München—Barcelona), 21(1971) 1, str. 3–14. — M. Rizvić: Behar. Književnohistorijska monografija. Sarajevo 1971. — F. Karihman: »Kur’an časni« na hrvatskom jeziku. Hrvatska revija, 22(1972) 2/3, str. 234–240. — M. Sančević: Od bosanskih šuma do Venezuele. München—Barcelona 1982. — I. Alilović: Bibliografija hrvatskih pisaca Bosne i Hercegovine između dvaju ratova. Zagreb 1989.
 
Zdravko Sančević (1993)