ALBANI, Bonifacije

ALBANI, Bonifacije, splitski nadbiskup (Bergamo, Italija, 1. VIII 1619 — Split, 18. II 1678). Potječe iz plemićke obitelji koja je, navodno, starinom bila iz Albanije. Njegovi preci bili su visoki vojni zapovjednici, a pradjed Giangirolamo kardinal. Prvu je naobrazbu dobio u očinskoj kući u Bergamu. Kao član redovničke zajednice somaska završio je filozofsko-teološke studije u kolegiju svoje Družbe u Rimu (kolegij San Biaggio), gdje je 1642. zaređen za svećenika. Dvadesetak godina djelovao je kao odgojitelj i nastavnik u raznim kolegijima Družbe; 1662. ušao je u vrhovnu upravu somaska, najprije kao generalni prokurator, a 1665. kao generalni prepozit. Na prijedlog mletačkih senatora imenovan je 1667. splitskim nadbiskupom. Biskupski je red primio 19. II 1668. u Rimu, a u Split je došao po svršetku kandijskog rata. Odmah je otpočeo sređivanjem crkvenih i gospodarskih prilika, što mu je u početku pribavilo više protivnika. Umro je iznenada, nakon što je zabunom ispio otrov (bilo je glasova da mu je bio podmetnut). — Suvremenici su Albanija cijenili kao vrlo učena i poduzetna čovjeka. Na imanjima splitskog nadbiskupa ponovno je uspostavio ratom poremećene kolonatske odnose. God. 1671. održao je u Splitu biskupsku sinodu. Dva je puta (1671. i 1675) poslao Sv. Stolici izvještaje o stanju nadbiskupije. Na mjestu stare nadbiskupske palače, koja je 170 godina ležala u ruševinama, podigao je novu i u nju smjestio nadbiskupijski arhiv. Dao je popraviti i proširiti nadbiskupski ljetnikovac u Kaštel-Sućurcu. Prema O. M. Paltrinieriju, A. je možda autor knjige Compendium vitae ven. servi Dei Hieronymi Aemiliani, tiskane u Rimu 1663. Jedan njegov portret čuva se u zgradi Splitske nadbiskupije.