Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

ČERINA, Vladimir, književnik (Split, 9. V. 1891 — Šibenik, 29. II. 1932). Šest razreda gimnazije polazio u Splitu, Zagrebu i Sušaku. Napustio školu i bavio se književnim i političkim radom. God. 1911. u Zagrebu uređivao omladinski list Val (zabranjen nakon četvrtog broja). Pridružio se jugoslavenskoj nacionalističkoj omladini i sudjelovao u organiziranju atentata na bana komesara S. Cuvaja 1912, nakon čega se pod tuđim imenom skrivao u Rijeci. Početkom balkanskih ratova boravio u Beogradu i Italiji, ali se 1913. vratio u Rijeku, a zatim otišao u Zagreb, gdje je do početka rata uređivao časopis Vihor (1914) i »Biblioteku jugoslavenske nacionalističke omladine«. U Vihoru dolazi do izražaja Čerinina jugounitaristička ideologija. Nakon sarajevskog atentata pobjegao u Italiju, povezao se s jugoslavenskom emigracijom s područja Austro-Ugarske i srpskom ambasadom te nastavio s prevratničkim radom. Pošao je na frontu, ali je vraćen zbog slaba vida. Posjetio je Cetinje, a 1915. otputovao u Švicarsku, pa Italiju i na Krf; od 1917. do 1918. živio u Rimu, odakle je otišao u Pariz. U Rimu prijateljevao s G. Papinijem, a u Parizu se sastao s T. Ujevićem. Iscrpljen i razočaran u svojim idealima, vratio se iz inozemstva 1919. u Dubrovnik, potom bio u Splitu, a 1922. zbog paranoje smješten u duševnu bolnicu u Šibeniku, gdje prevodi H. Tainea i piše na talijanskom jeziku djelo Epilogo su Buddha. — Javio se crticom Za oluje na moru u zagrebačkoj Domovini (1906/07), a od prikaza Ćipikove dramske slike Na granici, tiskanog 1910. u zagrebačkom Pokretu, do 1914. objelodanjivao poeziju, kritike, feljtone i eseje u časopisima i novinama Narodni list, Naše jedinstvo, Zvono, Sloboda, Savremenik, Hrvatski pokret, Hrvatski đak, Jug, Val, Brankovo kolo, Riječki novi list, Bosanska vila, Srpski književni glasnik, Vihor, Obzor i dr. God. 1914. objavljeno mu je nekoliko pjesama u zajedničkoj knjizi mladih Hrvatska mlada lirika. Tiskana mu je zbirka od tridesetak pjesama Raspeće, a u rukopisu je ostala zbirka Osama iz 1915. Za rata prozu i poeziju objavljivao u cetinjskom Vjesniku, Srpskim novinama i Zabavniku, koji izlaze na Krfu, te Slovenskom jugu u Odesi. Nakon rata proza i poezija tiskane su mu u splitskom Životu i zagrebačkoj Kritici, poezija u Srpskom književnom glasniku, zagrebačkoj Riječi i Vijencu, 1962. u Republici, te u Forumu zbirka od osamnaest pjesama Osama (1964, 6). Zastupan je u antologijama Jugoslavenska lirika moderne (Zagreb 1961), Novija jugoslavenska poezija (Zagreb 1962) i Hrvatska književna kritika V (Zagreb 1964). Ostajući na tragu postmatoševske lirike, Č. piše stihove dotjerane forme s motivima samoće, pasatizma te s mnogo vidljivih utjecaja V. Vidrića, D. Domjanića, J. Dučića, M. Rakića i najviše poetske generacije »gričana«. Znamenitiji je kao kritičar i esejist, feljtonist i pisac političkih članaka. Nakon prve feljtonske proze napisane u Beogradu Beograd bez maske (1912), napisao je eseje o A. G. Matošu, V. Petkoviću-Disu, S. S. Kranjčeviću, A. Šantiću, D. Šimunoviću i drugima. Nekoliko se puta pozabavio V. Nazorom, oduševljavajući se njegovim aktivističkim optimizmom i proglašavajući ga »pjesnikom nas sutrašnjih«, a posebnu je studiju posvetio djelu J. Polića Kamova, pronalazeći u tom piscu mnogo srodnosti sa sobom. Čerinine su analize u rasponu od impresionističkog doživljaja do utilitarističke tendencije i sociologiziranja. Književni kritičari i povjesničari različito su određivali njegovo mjesto u književnosti. Najtemeljitiju studiju o njemu napisao je N. Milićević. Sagledavajući cjelokupno Čerinino djelo, zaključuje kako je riječ o piscu koji je više htio nego što je ostvario, ali je nekim svojim stihovima, a posebno esejima, pokazao određene originalne i avangardne karakteristike, izražavajući moderan senzibilitet čovjeka svoga vremena. Do sličnih je zaključaka u svom eseju došao i J. Ljubetić.

DJELA: Beograd bez maske. Split 1912. — Raspeće. Split 1912. — Janko Polić Kamov. Rijeka 1913.
 
LIT.:M.Radošević:VladimirČerina,Raspeće.Sloboda, 8(1912) br. 62. — N. Bartulović (N. B.): Vladimir Čerina, Beograd bez maske. Narodni list, 52(1913) br. 18. — A. G. Matoš (A. G. M.): Apologija futurizma (o knjizi Janko Polić Kamov). Obzor, 54(1913) 285, str. 1–2. — (S. Parmačević): Knjiga o Poliću Kamovu. Hrvatski pokret, 9(1913) 224, str. 2. — N. Bartulović: Smrt Vladimira Čerine. Srpski književni glasnik, NS 1932, XXXV/6, str. 479–480. — Lj. Wiesner: Vladimir Čerina. Narodne novine, 98(1932) 52, str. 3–4. — A. Kovač: Pesnik Vladimir Čerina. Književne novine, 7(1956) 9. XII. — (M. Krleža): Čerina Vladimir. Enciklopedija Jugoslavije, 2. Zagreb 1956. — S. Vereš: Pjesnik i vizionar. Vjesnik, 18(1957) 2. VI. — V. Antić: Vladimir Čerina i Rijeka. Riječka revija, 11(1962) br. 1–2. — V. Gligorić: U vihoru. Beograd 1962, 167–183. — T. Ujević: Grob u ludnici. Mogućnosti, 10(1963) br. 2. — I. Frangeš: Osama Vladimira Čerine. Forum, 3(1964) 6, str. 783–786. — P. Zorić: Književna sudbina Vladimira Čerine. Književne novine, 17(1965) 7. VIII. — N. Milićević: Vladimir Čerina. Rad JAZU, 1966, 341, str. 7–162. — J. Ljubetić: Vladimir Čerina (predgovor u: Pjesme, proza, članci, eseji i zapisi. Split 1977, 7–43). — V. Pavletić: Čerina u suglasju s Kamovom a zajedno s njim u opreci sa svijetom. Forum, 21(1982) 7/9, str. 327–340. — T. Maroević: Nepoznate stranice Čerine. Ibid., 27(1988) 1/2, str. 105–112. — V. Matović: Vladimir Čerina i Dušan Srezojević ili duh avangardizma u proleterskoj književnosti. Komparativno proučavanje jugoslavenskih književnosti (zbornik), 3 (1988) str. 94–99. — V. Pavletić: Poetizacija životnih običnosti. Zagreb 1991, 5–51.
 
Miroslav Šicel (1993)